Ne primjećujte nas!

Nekom luđaku dojadili savjeti, prijetnje, briga, kojima je u ludnici svakodnevno bio izložen, pa se jednog jutra pojavio s pločicom oko vrata na kojoj je pisalo: MOLIM DA ME SE NE PRIMJEĆUJE!

Hrvatskom građaninu sve je nepodnošljivija tortura kojoj ga svakodnevno izlažu državne, županijske, gradske, općinske, indijanske vlasti: članovi najužih kabineta, obični do/pod/nad/ministri, državni tajnici i dotajnici, predsjednički savjetnici, vračevi; javna poduzeća: za opskrbu plinom, mazutom, toplinom; bankovni i burzovni direktori, sindikalni šefovi... ukratko, “oni gore”, kako narod naziva sve koji imaju svog šofera i naš auto.

Katastrofa do katastrofe, jedna opakija od druge. Te propadaju banke i burze, te će nas financijska kriza odnijeti kao veliki val, te nam Slovenci ne daju u Europsku Uniju, te nam prijeti globalno zatopljenje, te je nastupila strašna zima od minus 18 u Sl. Brodu (u trajanju od dva sata), te su se posvadili Rusi i Ukrajinci i prekinuli nam isporuku plina, te djeca neće moći u školu, te se jadni kupci u zimskim kaputima smrzavaju po robnim kućama na plus 20, te će se raspasti sustav za distribuciju energenata...

Kao da je sve zlo ovoga svijeta navalilo na jadnog građanina hrvatskog. Zamislite, zajauknula je neku večer naša kolektivna Baba-Roga, hrvatska televizija, temperature su tako niske da pucaju željezničke tračnice! Gotovo je, pomislio sam, ako se raspadaju pruge, vrag će odnijeti i sve drugo.

Srećom, na ekranu se ubrzo pojavila ljubazna gospođa sa željeznice i smireno objasnila da svi vlakovi voze i da je jedina posljedica strašne katastrofe iz najave TV-dnevnika kašnjenje, “od 30 do 130 minuta”. A kad, uopće, u ovoj zemlji vlakovi nisu kasnili!?

Svjetsko gospodarstvo trese kriza, pošteđeni nećemo biti ni mi, no kako god bilo, pa makar bilo i najgore, to još nije razlog da se “oni gore” praktički ne bave ničim drugim doli plašenjem hrvatskih građana svojim strahovima. Njihovo nije da se javno natječu u smišljanju crnih scenarija, nego da rade na otklanjanju teškoća. Nisu oni na vlasti zbog toga da govore što nije učinjeno, nego da nešto učine. Njihovo je da rade, a ne da paničare.

Hrvatski ambari pucaju od velikih količina žita, obori i štale puni su stoke, plivamo u vinu i ulju, u šumama i rudnicima imamo ogrjeva za tisuću godina, imamo i svoju naftu i svoj plin, država je premrežena izvrsnim cestama, u malo koji hrvatski džep nije ušlo nešto od turističkih deviza... a “oni gore” nas uporno zastrašuju svojim neizvršenim obvezama!

Gospodo, molimo vas da nas se ne primjećuje!
Barem do sljedećih izbora, a onda ćemo primijetiti mi vas.