Jadni biskup Jezerinac. Kako su samo navalili na njega kada je pozvao vjernike na savjest i rekao da ne poštuju one zakone koji, po katoličkom učenju, odišu smrću i ubijanjem. Zapravo, internetski su portali poprilično iskrivili Jezerinčeve riječi jer su listom u naslovima donijeli da je vojni ordinarij na Malu Gospu u Solinu rekao kako “neke hrvatske zakone ne treba poštovati”.
Ispao je tako biskup Jezerinac, na rođendan Blažene Djevice Marije, kada se u pravilu propovijeda (i) o daru života, neki buntovnik i revolucionar, vagabund i anarhist. A njegova je poruka, zapravo, bila posve drukčija. “Živimo u vremenu kada su mnoge vrijednosti dovedene u pitanje, pa tako često u medijima možemo čuti da je slobodno ubiti začeto dijete, a najgore je što su takvi stavovi i zakonski odobreni. Takav zakon ne treba poštovati, kršćanin treba biti podložan samo svojoj savjesti”, rekao je, prema Ikinu izvještaju, mons. Jezerinac, potkrepljujući svoj stav statističkim predviđanjem kako za 30 godina u Hrvatskoj neće biti radno sposobnih jer će većina ljudi biti stara. Jezerinac je, zapravo, katolike pozvao na građanski neposluh, što je jedna od najlegitimnijih normi svakog demokratskog društva. Točnije, pozvao ih je na vjerničko-građanski neposluh postojećim zakonskim normama jer se one izravno kose s vjerskim stavovima vjerske zajednice koju zastupa. Nije pozivao na kršenje zakona i lom pravne države, nego na prigovor savjesti, koji su, uostalom, usvojili mnogi liječnici ginekolozi po hrvatskim bolnicama koji su prije obavljali pobačaje, a danas to više ne čine.
Mnogi su shvatili što čine tek nakon upornog iznošenja kršćanskih stavova Katoličke crkve u javnosti i jednostavno, po vlastitoj savjesti, odlučili da to više neće činiti. A i zakon im to omogućava. Biskup Jezerinac apelirao je na ključno mjesto u ljudskom životu, a to je savjest. O njoj je upravo papa Benedikt XVI. u Zagrebu govorio u HNK, što je bio njegov ključni govor u Hrvatskoj. Hrvatska je deklarativno katolička zemlja i zato mnogi od tih folklornih katolika, primjerice, kupuju nedjeljom, premda se zna što Crkva kaže o nedjelji. Da katolici nedjeljom ne idu u kupnju, trgovci bi sigurno zatvorili svoje šoping-centre. Prema današnjem zakonu trgovine rade 0-24, ali kršćani koji štuju nedjelju ne moraju poštovati taj zakon. Činili bi to po svojoj savjesti, kršeći “neke zakone”, što bi netko mogao čak tumačiti i hrabrošću građanskog neposluha. Isto je i s pobačajem.
No, kada se takve teme, poput pobačaja i neradne nedjelje, ubace u politički i – još gore – predizborni kontekst, onda se političari koriste Crkvom i biskupima kao strašilom kojim plaše svoje eventualne birače, plašeći da će ih ti “nazadnjaci” vratiti u srednji vijek i oduzeti im slobodu. A pozvani su tek na elementarno – da slijede vlastitu savjest. Koja je u najvećem broju slučajeva kompatibilna i s civilnim zakonima jer će i katolici na semaforu stati na crveno svjetlo. I po zakonu i po svojoj savjesti.
Stav Crkve o pobačaju se ne temelji na Bibliji.