Nećemo vaše za njihove mangupe

Vlada će, odnosno stranački vrhovi, ovih dana izaći s listama “svojih” kadrovskih rješenja za direktore javnih poduzeća. Istrage protiv korupcije i kriminala u hrvatskoj politici pokazale su da je najelegantnije bilo krasti državni novac putem javnih poduzeća i njihovih korumpiranih uprava.

Pogodovanja i namještanja poslova s javnim natječajima postali su dobro uigrana praksa. Koja je rezultirala s mnogo pokradenih milijardi, koje su otišle rijekom bez povratka. I premda nisu svi koji su mogli i umočili prste, nova vlada najavila je da će na ta osjetljiva mjesta dovesti ispravne ljude. Liste se sastavljaju i još se ne zna je li to bila tek milozvučna glazba biračkom puku ili će, manje-više, sve ostati po starom. A umjesto njihovih, sada doći “naši” mangupi.

S istim dužnostima prema svojim političkim šefovima. No, možda ovaj put bude i više pameti. Glasovi iz vlasti kažu da SDP baš i nema potrebnu infrastrukturu tih menadžera, pa je izgledno da primarni kriterij za postavljanje kadrova iz njihove kvote (da, pobjednici su opet podijelili plijen, dakle interesne sfere i upravljanje grupama javnih poduzeća) bude stručnost. HNS, pak, kažu, bit će po formi bliži HDZ-ovu modelu da na čelna mjesta poduzeća s protokom golemih količina novca dođu stranački ljudi. Jer, navodno, HNS ima dosta svojih kadrova pa će tako bez pardona i učiniti unutar svoje kvote. A ta je kvota, čini se, veća i vrednija od one SDP-ove. Ovdje, naravno, postoji još jedan problem – da u tim bogatim poduzećima glavni menadžeri imaju, na umjetan, politički način snižene plaće, recimo na razini onih ministarskih (oko 18.000 kuna), a mogli bi, kao menadžeri nekog usporedivo velikog privatnog poduzeća, dobiti i 40.000 kn.

Pa će ili na ta mjesta dolaziti mediokriteti ili oni s referencama, ali kojima će se nekako morati dopustiti da se “naplate” do svoje komercijalne vrijednosti. I onda smo opet tamo gdje smo i bili. Pametna je stoga najava da više s plaćama neće biti glume. Direktori važnih državnih poduzeća dobit će pravu, a ne lažiranu plaću, ali i takvu odgovornost. Takva će formula, ostvari li se, ovaj put dovesti stvarne stručnjake na čelo važnih državnih firmi. Bude li pak glavni kriterij odabira politika i stranačka pripadnost, u takvu će praksu javnost i mediji odmah, s pravom, posumnjati. Povjerovat ćemo da i novi sada žele naplatiti izbornu pobjedu. I da će i oni krenuti pogodovati svojima, državnim novcem. Nastave li takvu praksu, naći će se, međutim, u težoj situaciji od prethodnika. I javnost i mediji prošli su “obuku” i osjetiti će takve igrače. Pratit će sve javne nabave, koja i kakva i čija privatna poduzeća dobivaju isplativi posao s državom. No, ovdje bi vlasti trebale poslušati savjet headhuntera.

Kada ih angažiraju da im pronađu menadžera ili stručnjaka s traženim kvalitetama, oni prvo “skeniraju” postojeće zaposlenike. I, u pravilu, u pola slučajeva traženi kadar pronađu – baš kod naručitelja. Zašto, dakle, priliku ne pružiti ljudima iz kuće, koji godinama vjerno tu i rade. I koji su i u prethodnim godinama ostali pravi, stručni i nisu krali. Nije li to jednostavnije rješenje? Riješite stoga ovo, gg. Milanoviću i Čačiću, kao vaš prvi test.