Nedopustiv šlamperaj prema heroju

Posljednjih dana 2012. godine general Mladen Markač upravo je čitateljima Večernjeg lista odlučio povjeriti da je u prvim tjednima novostečene slobode, na koju se još uvijek privikava, s puno ljubavi prionuo pisati knjigu o ulozi Specijalne policije u akciji Oluja.

Na to ga je motivirala nepravda koja se, i 17 godina kasnije, čini prema postrojbi iz koje je potekao. – Bili smo najveće iznenađenje Oluje, a naša je uloga u javnosti potpuno minorizirana – upozorio je tada general ne sluteći da ga, samo koji tjedan kasnije, čeka novo neugodno iznenađenje. Zbog nedopustivog šlamperaja, jer kako drukčije nazvati postupak organizatora, ali i nemar političkih elita, general Markač jučer nije bio na mjestu jedne druge ratne operacije kojom je zapovijedao, koju je uz nekoliko drugih osobnih svetinja sanjao u ćeliji pritvorske jedinice u Haagu.

Taj isti Markač kojemu smo još jučer klicali po hrvatskim trgovima i u njega se zaklinjali. Zar smo ga već zaboravili? I ne, nije taština ono što u skandalu oko Maslenice boli generala, već činjenica da je Specijalna policija tom čovjeku zapravo obitelj i da vrlo osobno shvaća kad se prema toj instituciji ne odnosi sa zasluženim poštovanjem. Nastavimo li se nemarno odnositi prema Markaču koji simbolizira one najhrabrije među braniteljima, generala bi to moglo zaboljeti više nego zatvorska ćelija jer takvi udarci dolaze od onih za koje je robijao.