Nema opasnosti od građanskog rata. Ovdje se rat uvijek vodio seljački

I kaj sad? – situacija je bila stvarno frustrirajuća. Gajba je pogledavao preko stola i nespretno vrtio kutiju cigareta. Lokal je bio poluprazan i nezadimljen, vani je bilo hladno, a terasa neupotrebljiva.

– Nikaj, amigo, kaj bi bilo. Tjeramo dalje ko i do sada – jedna mu je cigareta skliznula kroz prste i ja sam je dohvatio.

– Ne može tako. Pazi, zabrane pušenje, a dozvole „duvanje“, pa ti misli. Recimo, što se događa ako u birtiji zapalim travulju. Hoće li me kazniti jer je to travulja ili zato što „duvam“ u neprikladnom prostoru. Osim toga, koji je prekršaj od ta dva veći i za koji dobivam crveni karton. I pazi ovo: a što ako je to birtija u kojoj se može pušiti, ha? Mislim da imamo problem – mrvio sam cigaretu po stolu.

– Imaš ti puno problema, ali ne zbog pušidbe – pokazivao je prstom prema glavi, a i ja sam prema njemu lansirao svojeg srednjaka.

– Nitko nije legalizirao marihuanu, noju, samo su je drugačije stupnjevali na skali kažnjivosti – stručno mi je objašnjavao.

– Zajebi ti to. Stvar je jasna. I cigareta i joint postali su prekršaji, a pušači su prognanici – nisam znao zašto branim princip slobodnog izbora u društvu u kojem se strah od slobode jednostavno sublimirao u pokornost. Čak nisam ni pušio i logično bi bilo u ovom ratu obijesti ostati na ničijoj zemlji.

– Pa ti si pušač. Jesi li uz to izbjeglica ili prognanik?

– Ovo drugo. Mada nisam nikad kužio razliku – Gajba je tupo gledao u vrh svojih cipela.

– Statusno pitanje. Jesu li te potjerali ili si sam pobjegao prije nego te potjeraju? Kužiš? To ti je apsurdno kao što je apsurdno da premijerka kaže da je u Vladi, u kojoj je sjedila šest godina i gdje je očito bila samo pijun, tek sada uzjahala konja. E sad kad ga je uzjahala, više ga ne pušta. Đihaa! Apsurdno je da kaže kako čvrsto drži uzde i žestoko jaše, a ministri joj se ne javljaju na mobitel. Apsurdno je i da nam se farba kako se harač ukida dva mjeseca ranije, a zapravo ćemo četiri mjeseca plaćati dvostruki namet, apsurdno je braniti pušenje, a mekšati marihuanu, kao što je apsurdna i tvrdnja o građanskom ratu na ovim prostorima. Amigo moj, ovdje se rat mogao voditi jedino seljački.

Rat je naš autentični suvenir na kojem su se samo neki naplatili. Zbog toga nam treba ministarstvo rata i poduzetništva – sam sam sebi bio nadahnut.

– Ti si se stvarno „naduvao“, ono, totalka. Ništa ti ja ne kontam. Koji ti je? – nagnuo se preko stola. Slegnuo sam ramenima, što je trebalo djelovati kao da i ja vladam situacijom, ali sam odlučio izbjeći iz nje.

– Čitam u novinama kako prema istraživanjima majčino mlijeko djeluje kao lijek protiv raka – skrenuo sam temu, na što je Gajba zakolutao očima. Nisam se smeo.

– Stvarno, stvarno! To je nama muškarcima podatak koji nam doista može sačuvati glavu. Zamisli situaciju. Ti taman, ono, zaronio u bujno poprsje svoje neslužbene prijateljice kad ti upadne zakonita u sobu, a nema nikakve frke, imaš medicinsku ispričnicu.

– Kako nema frke, pa uhvatila te žena u preljubu – snebivao se.

– E nije u preljubu, nego na kemoterapiji.