Hoću, neću! Bi, ne bi! Ne znamo, vidjet ćemo! Još se nismo odlučili! Vidjet ćemo isplati li nam se! Ovih nekoliko rečenica nisu nedoumice ni jednog čovjeka, nego su, za sada, izborni program SDP-a za 11. izbornu jedinicu, odnosno dijasporu.
To se da iščitati iz istupa pojedinih političara te stranke koja se na jesenskim izborima u Hrvatskoj sprema preuzeti vlast od HDZ-a. Razlog takvoj neodlučnosti prema dijaspori najveće i najjače hrvatske oporbene stranke jest nejedinstvo u vrhu stranke kada su u pitanju dijaspora i odnos te stranke prema njoj.
Novi predsjednik SDP-a Zoran Milanović nedugo nakon što je postao Račanov nasljednik jasno je rekao kako ga glasovi dijaspore ne zanimaju i kako je protiv njezina glasovanja za izbore u Hrvatskoj. Čovjek to nije rekao brzopleto i napamet. Što je htio time postići nitko ne zna, a niti su to esdepeovci razjasnili nakon njegove izjave. Je li time htio potkresati krila onima u svojoj stranci koji su za izlazak SDP-a na izbore u 11. izbornoj jedinici ili je htio nastaviti kontinuitet svoje stranke kada je u pitanju dijaspora, do danas nije jasno.
Bura koja se digla poslije njegove izjave brzo se stišala, a o njoj se nakon toga ni jedan esdepeovac nije jasno izjasnio. Ali, kako se izbori u Hrvatskoj približavaju tako se iz SDP-a čuju sve jasniji i glasniji zahtjevi da bi i ta stranka trebala imati svoju listu za dijasporu. Neki politički analitičari pripreme SDP-a za tu izbornu jedinicu vide u angažmanu bivšeg hadezeovca Vinka Begića, ratnog zapovjednika bosanske Posavine i osnivača HDZ-a BiH. On je, naime, pristupio SDP-u.
Po tom novom scenariju, on bi uz Milana Bandića, kao nositelja liste za dijasporu, trebao biti najveći i najjači SDP-ov adut u 11. izbornoj jedinici. On bi pokupio glasove Posavljaka, a Bandić glasove Hercegovaca! Prošla su, međutim, vremena kada su glasovi u dijaspori dobivani na temelju karizme pojedine političke ličnosti. Može Bandić u Hercegovini i dijelu Bosne biti popularniji od najpopularnije osobe u tom kraju, ali glasove dijaspore bit će teško dobiti samo na temelju popularnosti.
U Hercegovini i dijelu Bosne, gdje žive Hrvati, nema više ništa džaba, pa će tako onaj tko bude izlazio na izbore u 11. izbornoj jedinici morati ponuditi puno više od popularnosti. Barem dati jasan stav svoje stranke o položaju Hrvata u BiH i njihovu opstanku, pa tek onda pokoji programčić koji će mladim ljudima u krajevima gdje žive Hrvati osigurati posao.