Nemirne su kosti Damoklov mač

Oni koji ne spoznaju svoju povijest uistinu su osuđeni ponavljati ju. Jučerašnji je pokop franjevaca mučenika na Širokom Brijegu progovaranje istine i simboličan ukop svih poznatih i bezimenih stradalnika za svoju vjeru i svoj narod, kojima su nepoznata grobišta.

Partizani su na koncu Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega svirepo ubili 66 hercegovačkih fratara koji su nosili samo jedno breme krivnje - bili su svjedoci svoje vjere, katolici, Hrvati.

Šezdeset je dugih godina ta istina skrivana, a laž je hranila mehanizam propagande i građenja društva na zločinu kojega je trebalo opravdati, učiniti prihvatljivim.

Barem je dio mučenika konačno našao smiraj, a važnosti toga događaja svjedoči i pohod generala Franjevačkoga reda iz Rima i zavidna brojnost vjernika koji su ispratili svoje mučenike.

Istina je jučer osvjedočena, povijesna nepravda donekle ispravljena, premda zločince nije stigla ovozemna pravda.
Time smo, možda, izbjegli ponavljanje strašne sudbine onoga rata, ali Damoklov mač ne ćemo ukloniti ponad glava dok brojne žrtve iz ne tako davne prošlosti ne ispričaju svoju priču. Kosti brojnih mučenika iz Domovinskoga rata još su zakopane u neznanim gudurama, potopljene neznanim rijekama, raspršene neznanim poljima. I njima se manipulira, a istina vrišti.

Valjda ne će opet trebati 60 godina da ju čujemo i spoznamo.