Nemoguća državna matura

Postalo je već uobičajeno da se svakoga svibnja pjenimo zbog nereda što ga maturanti stvaraju po ulicama. Ove se godine nećemo ljutiti, nego bismo se najradije pridružili njihovom ludiranju. Jer, ove godine oni slave pobjedu koja je na neki način i naša: uspjelo im je odgoditi državnu maturu. Odgodili su je, doduše, samo na godinu dana, ali i to je mnogo, to je zapravo sve.

Jer, tu godinu mogli bismo svi skupa iskoristiti da sebi postavimo pitanje koje je u cijeloj stvari ključno, a glasi: zašto zapravo želimo uvesti državnu maturu? Nekako se uvijek podrazumijeva da je ona nešto dobro i da u njezin smisao ne treba sumnjati.

A nije tako, jer je državna matura povijesna tvorevina, a u povijesti se stvari mijenjaju.
Izmišljena je ona u ono vrijeme kad se ispit zrelosti polagao samo u jednoj vrsti škola, to jest u gimnazijama. Drugih srednjih škola nije tada ni bilo, a ako i jest, one su završavale pomoćničkim ispitom ili nečim sličnim, a ne maturom. Nije, dakle, bilo nikakav problem izraditi ispitna pitanja i provesti maturu za cijelu državu, jer to je bio dobar način da svi odgovaraju pod istim uvjetima.

Danas, kad ima milijun srednjih škola, koje su k tome još i stručno profilirane, ispitna pitanja naprosto nije moguće načiniti. Što je zajedničko srednjoj kemijskoj, srednjoj ugostiteljskoj i srednjoj školi za primijenjenu umjetnost? Malo pa ništa. Kako onda isplanirati maturu kojoj će učenici svih tih škola moći pristupiti s jednakim izgledima da prođu? Očito, nikako.

A onda, državna matura – kao što joj i ime govori – podrazumijeva situaciju u kojoj država izravno uređuje odnose u školstvu. To znači da država kaže: uvest ćemo državnu maturu, a ona će onda služiti kao prijamni ispit za fakultete. A budući da se država mora slušati, onda njezinu naredbu svi provode: i škole i fakulteti i administracija.
A kod nas takva situacija ne postoji.

Kod nas fakulteti imaju ovlast da priznaju ili ne priznaju rezultate državne mature, pa da uvedu ili ne uvedu vlastite prijamne ispite. A u tim okolnostima državna matura je puka besmislica: ako ona nikoga ne obavezuje, onda država može tu svoju maturu lijepo zataknuti za šešir.

Pa dobro, reći će netko, zašto onda ipak inzistira na tome da je uvede? Zar samo zato što je nekad obećala da će je uvesti, pa joj je sad neugodno ustuknuti? Ili zato što je imaju i drugi? Ili, napokon, zato da se sačuva stoljetna tradicija po kojoj se u školstvu uvijek nešto prčka i reformira i nikad se ne stiže ozbiljno raditi?

Koji god da je pravi razlog, svi su očito krivi. Od državne mature treba lijepo odustati, i treba glasno reći da se odustalo. A to bi za nas kao društvo mogao biti jedan veliki ispit zrelosti.