Nemojte dopustiti da šoping ukrade Božić

Već godinama u prilici smo živjeti Božić prije Božića jer se blagdansko ozračje najprije osjeti u trgovačkim centrima, i to nekoliko tjedana prije adventa. No ove godine trgovci su nadmašili sami sebe pa je Božić u nekim trgovačkim centrima došao i prije Svih svetih! Da, dobro ste pročitali, iza svijeća i lampiona, namijenjenih grobovima najbližih, cerili su se Djedovi Božićnjaci i sobovi iz Kine, spremni za juriš čim se, nakon Svih svetih, isprazne police.

I bi tako. Božićni asortiman sve je preplavio, a neki su trgovački centri opet pokušali nadmašiti sami sebe pa su već ovih dana udarili, primjerice, 20 posto popusta na božićni asortiman! Osim što je običaj da popusti i akcije slijede nakon što prođe sezona nečega, pametnom čovjeku kroz glavu prođe da ga netko vuče za nos nabijanjem cijena, jer kako ih uoči blagdana već može stavljati na priličan popust. Ili je konkurencija toliko velika među trgovcima Božićem, da se popusti moraju uvoditi već na samom početku trgovanja, a ne na njegovu kraju.

Gradovi su mahom okićeni, a zasvijetlit će nakon ove, prve adventske, nedjelje, kada će punom parom raditi i svi štandovi otvoreni samo za Božić. I doista divna je to atmosfera pa joj je licemjerno prigovarati zbog trgovine i trgovanja jer je Božić vrijeme darivanja, a do dara teško je doći bez trgovine, pa ta logika prolazi i kod okorjelih kritičara komercijalizacije božićnih blagdana.

Božićne pjesme ispunit će sve prostore, od trgovačkih centara, u kojima tvrde da ih puštaju ne samo radi bolje atmosfere nego i zato da bi se kupci što lakše prepustili blagdanskoj šopingholiji i potrošili više novca od planiranoga, do ulica i trgova, gdje će se, nimalo sinkronizirano, miješati glazbe s preblizu zamamno svjetlucavih štandova. Zbog svega toga Božić je, kao i božićno vrijeme došašća koje mu prethodi, mnogima najljepše razdoblje u godini. Međutim, svjetlucavost komercijalne privlačnosti i božićne pjesme iz trgovačkih zvučnika ne bi smjele u drugi plan staviti središnju i jedinu i pravu poruku Božića, a to je rođenje Bogočovjeka, Isusa Krista, koji je na svijet došao u sasvim suprotnim okolnostima, bez pompe i slave, svjetala i glazbe, božićnih pjesama i čitavoga kičeraja kojim smo danas okruženi. Priča je poznata, pa je ne treba ponavljati, ali valja na nju stalno podsjećati jer komercijalni Božić prijeti krađom onoga pravoga Božića, čija poruka nimalo ne blijedi u odnosu na blještavilo ovoga prvoga.

Štoviše, pravi je Božić najsvjetlija točka ljudske povijesti.

I još nešto – komercijalni Božić i kod nas je uveo lažnu političku korektnost pa se posljednjih godina u božićne dane čestita čestitkom: “Sretni blagdani!” A ne – sretan (ili čestit) Božić. Jer, oko Božića su neradni dani, blagdani, pa i Nova godina... A i netko ne slavi Božić, a blagdani su mu jednaki kao i onima koji slave... Razlozi su to koji se mogu uzeti u obzir, ali opet umanjuju značenje samoga “pravoga Božića”. Bez kojega ni onoga komercijalnoga ne bi bilo. Kao ni blagdana i blagdanskog ozračja. Ni cijeloga ovoga ugođaja koji će uslijediti u sljedećih mjesec dana, a koji ima i tamnu stranu za mnoge kojima mnogo toga od božićnog šarenila zbog oskudice i siromaštva neće biti dostupno. Dakako, neće im biti dostupno gledajući tek očima onog komercijalnog Božića. Dok je onaj “pravi” dostupan svima. Samo ga u hladnoj prosinačkoj noći treba otvorena srca dočekati.