Neozbiljna kampanja

U New Yorku su još uvijek visoke, ljetne temperature, ali usijanije od zraka su političke rasprave o predsjedničkoj kampanji. Doslovce je zakuhalo. Tko o čemu ako ne o Baracku Obami, Sarah Palin ili John McCainu. Više nitko od prijatelja ili poznanika, kad razgovaraju ili se ugledaju na ulici, ne postavlja pristojno pitanje “kako si”, nego ono u demokraciji nepristojno – “za koga ćeš glasovati?”

Dobri prijatelji postaju ljuti suparnici, rasprave o kandidatima se pretvaraju u obiteljske svađe, a oni skloniji šalama i nezainteresirani za politiku smislili su zabavnu ali nekima i unosnu igru klađenja. Moje društvo se složilo da svatko od nas stavi pedeset dolara na ime svog kandidata pa ćemo na kraju proslaviti svi zajedno dobrim tulumom ma tko pobijedio. Jedina je razlika što će pobjednici biti pošteđeni pranja suđa, nabave i pripreme hrane.

Ja nemam američko državljanstvo pa neću glasovati, što me spašava u mnogim mučnim situacijama kad svi viču jedni na druge svađajući se da je Obama genij, a McCain senilni starac ili da je Barack neznalica i folirant, a Sarah Palin poželjna žena. Izdvojila sam pedeset dolara za svog kandidata nadajući se da neću prati suđe nakon izborne noći. Moja samouvjerenost u izboru pobjednika dodatno izluđuje one prijatelje koji znaju da sam i prije četiri godine točno prognozirala da će Bush opet pobijediti, uvjeravajući ih da mi koji smo živjeli najprije u komunizmu, a onda u tranzicijskoj demokraciji bolje razumijemo glasače. Čak i američke! Dobro, priznajem, hrvatske glasače više ne razumijem.

Dugo sam u iseljeništvu!
Od Amerikanaca se u izbornoj kampanji ipak može puno naučiti. Kad utrka završi, svi se opet vole, demokrati i republikanci, zaboravljaju se podmetanja i izborne laži jer Amerika je važnija od vlastite stranke. Zvuči li vam nevjerojatno? Ima toga, ima u svijetu! Rezultat je u pravilu neizvjestan do kraja, ništa nije sigurno dok se ne prebroji svaki glas.

To zna potrajati tjednima, kao prije osam godina na Floridi, ali nema mrtvih Amerikanaca s pravom glasovanja. Svaki je dan u kampanji unikatan jer se ne može unaprijed predvidjeti kakve će biti reakcije s terena pa su posebni timovi savjetnika zaposleni za smišljanje spotova, uzrečica i fraza kojima će se poniziti, uvrijediti ili razotkriti protivnik.

U tome se Hrvatska ipak približila Americi!
I baš kad se počelo govoriti o gospodarskim temama, o cijeni nafte, o hipotekarnim kreditima, zdravstvenom osiguranju i novim radnim mjestima pa se glasači razveselili da će napokon doznati kakav im to bolji život nudi Barack Obama, a što u vreći obećanja ima John McCain, sve se rasplinulo zbog jedne žene!

Odakle sad žena u kampanji, zavapio je Barack Obama! A tek se riješio Hillary Clinton, radosno trljajući ruke kako će on obilježiti povijest kao prvi Afroamerikanac iz Demokratske stranke koji će ući u Bijelu kuću, a na drugoj strani pojavio se uragan zvan Sarah Palin koji ruši sve pred sobom. Gdje se ona pojavi, trava za Baracka Obamu više ne raste.

Čovjek je u šoku, a preplašeni su i njegovi obožavatelji, što znam iz prve ruke jer moji newyorški partneri u klađenju dolarima povećavaju hrpicu na kojoj piše ime Johna McCain. Najnovija Obamina izjava kako djecu treba početi učiti seksualnom odgoju već u vrtiću, dakle prije nego nauče pisati, naljutila je republikance, ali oduševila moje prijatelje demokrate.

Oni tvrde da, ako djeca na vrijeme shvate da ih na svijet ne donose rode, neće odrasti u osobe koje će jednog dana glasovati za nekog novog Busha! A možda neće ni za novog Obamu, koji je uvrijeđen što mu pada popularnost, ponavlja da ga “nije briga što misle o njemu, ali on zna da voli svoju zemlju”. Uh, ovo busanje u junačka prsa zvuči poznato iz hrvatskog izbornog iskustva!