Neukusan jelovnik

Jedino je cirkus koji je upriličen za svojedobni usputni dolazak Billa Clintona na zagrebački aerodrom – kada su pola muzejskog postava premjestili da bi prikrili jadni mali aerodrom i učinili susret Clintona i Tuđmana važnijim nego što je doista bio – sličan blamaži koju si je priuštila premijerka Kosor tražeći da joj se Obama potpiše na jelovnik nakon večere u Pragu. Pokazala je još jednom da su domaći političari “veliki” samo kada se obračunavaju s domaćom sirotinjom, kada zavrću ruke radnicima i seljacima, kada se neargumentirano busaju u prsa. Pokazala je koliko je hrvatska politika sitna kada se pogleda malo iz daljega, koliko su hrvatski političari spremni samo za unutarnje političke zadjevice. Nedostajalo je samo još da iz povelike torbe izvadi neku svoju “home made” pitu i uruči je Obami. Kao: “Pekla ja noćas, rekoh da ponesem u Prag prijateljima. Probajte, sama sam razvlačila tijesto.”

Možda je Kosorovoj Prag poslužio kao predah od domaćeg jelovnika na kojem se miješa red Registra branitelja, red afera s Podravkom, red nezaposlenih, red demonstracija. Jelovnika s kojeg već predugo žvače cijela Hrvatska i na koji nitko iz vlasti ne želi staviti svoj autogram. Možda joj je trebao dašak iluzije da pripada nekoj drugoj garnituri, ali to se ne postaje sjedenjem po konferencijama i smješkanjem sa stranim državnicima. Za takvu poziciju ona bi trebala imati snage i petlje, a njezin tim znanja. Očito, nema ničega osim poze. Jer kako drugačije objasniti Vladinu zatečenost baš svakim problemom koji se dogodi, svakom aferom koja bukne? Zašto konačno Vlada ne otkrije nešto i sama objavi građanima kako je to riješila umjesto da trči za medijima? Zbog objavljivanja Registra branitelja demonstracije u Rijeci nisu dobile medijski prostor koji zaslužuju.

Jer ipak se digla jedna od naprednijih regija u Hrvatskoj, gdje ljudi vjerojatno još uvijek žive bolje nego u nekim drugim dijelovima. Pa ako je njima loše, kako je tek drugima? Ako oni počinju, neće li drugi jednako zdušno nastaviti? Teze o tome da to podmeće SDP su deplasirane. SDP je stranka koja se ima pravo boriti za vlast, ima pravo na suradnju sa sindikatima, ali nekako je, s obzirom na pasivnost te stranke, teško povjerovati da su se jako angažirali oko prosvjeda. Ali i da jesu, pravo je pitanje imaju li ljudi u Rijeci pravo u svojim zahtjevima. Ako imaju, onda je sve drugo nebitno. Vlada je tu da rješava njihove probleme, a ne da smišlja tko ih huška.

Kao što je nebitno i tko je objavio Registar jer bit je cijele priče u odgovornosti Vlade koja ne želi prilagoditi zakone, a ne u onome tko je Registar objavio. Objavio je popis branitelja svojevremeno i Ivica Pančić, izvjesio ga u svom Ministarstvu i nikome ništa. Napadali su ga pa prestali. Puno je gore što je pokušaj revizije braniteljskih statusa zatrt u svom početku jer nitko nije imao snage uhvatiti se u koštac s onima koji nezasluženo uzimaju privilegije. Godinama nakon toga lažni i pravi branitelji su posve bezrazložno tema hrvatske politike. Da je bilo političke volje, to već davno ne bi bio problem.

Kao što problem ne bi bila ni korupcija da se s njom netko iz vlasti doista htio obračunati i otpuhnuti tzv. nedodirljive. Kao što problem ne bi bila ni sigurnost građana da su policija i pravosuđe radili svoj posao od trenutka kada su prvi kriminalci počeli pucati po ulicama. Kao što problem ne bi bili ni menadžerski ugovori po državnim poduzećima da nisu služili zbrinjavanju kumova, prijatelja i stranačkih podobnika.

Kao što ni privatizacija, u konačnici, ne bi bila problem da je politika doista željela da se to napravi pošteno. I stoga bi puno bolje bilo da Kosorova potpisuje zakone i mjere koje će promijeniti Hrvatsku nabolje nego da se ponaša kao zbunjena tinejdžerica kada vidi svog idola. Bolje bi bilo da pogleda jelovnik onih koji svaki dan odlaze u pučke kuhinje i upita se jesu li baš svi ti ljudi zaslužili da tamo jedu ili ih je možda loša politika dovela do toga. I da o tome piše u memoarima.