OTVORENA VRATA U BiH, državi kompliciranog sustava s jakim naglaskom na nacionalno, svaka se pogreška doživljava kao provokacija

Ni Bosna, niti bosanski jezik

24.10.2006.
u 16:59
Pogledaj originalni članak

 Želio bih upozoriti na učestalo ponavljanje pogrešaka u izdanju Večernjeg lista za BiH", počinje svoje pismo pažljivi čitatelj iz Bosne i Hercegovine, a onda slijedi podulje nabrajanje. Kad sam pročitala pismo, postalo mi je jasno da to nisu pogreške specifične samo za to izdanje  sigurno ih je tamo više  nego da "prolaze" u svim našim rubrikama.

Koliko smo puta u novinama pročitali da se nešto dogodilo u Bosni, no, tamošnji čitatelji, ne bez razloga, traže preciznost i inzistiraju na nazivu države Bosna i Hercegovina, ili, ako nam je to predugačko, BiH. Dakako, nekim bi političkim strujama u toj zemlji odgovaralo da se država zove samo Bosna, pa baš zbog toga u Večernjaku treba voditi računa o značenju punog imena. Tu se odmah nadovezuje nova pogreška  "bosanski jezik". To je, dakako, nepostojeći jezik, jer Hrvati u BiH govore hrvatski, Srbi srpski, a Bošnjaci bošnjački. "Tako pridonosite asimilaciji hrvatskog jezika u bosanski, koji ima svoje posebne tvorce", kritičan je čitatelj.

Bošnjaci, pak, doživljavaju kao uvredu ako ih netko nazove muslimanima. Prilično nemara ima i u pisanju imena gradova koja su se mijenjala prošlih desetak godina. Jednako se bune građani Uskoplja kad im netko kaže da su iz Vakufa, kao i građani Gradiške kad se njihov grad naziva Bosanskom Gradiškom. Često se u novinama čita o livanjskom kantonu, a službeni je naziv Hercegbosanska županija. Dio Hrvata zamjera što se županije nazivaju kantonima jer se tim izrazom koriste i Bošnjaci i Srbi, no, osobno, tolerirala bih oba naziva, jer kanton je ionako francuska riječ.  Sve u toj državi vrlo kompliciranog sustava miriše na nacionalno i odmah provocira. Večernjakova zadaća nije izazivati, nego pri pisanju o BiH biti pažljiv i točan.

Umjesto mojeg odgovora uredniku Crne kronike, izvadak iz pisma redovitog čitatelja: "...Meni je sasvim svejedno hoću li biti starac u godinama g. Jurasića, ili u mojim godinama. Ali ipak mislim da je moje građansko pravo da imam svoje ime i prezime, pa kad dođem u tretman u Crnoj kronici, bit ću zadovoljan ako se koristi samo moje ime i prezime, kao i dob, naravno u zagradi, a sve ostalo je voluntarizam, proizvoljnost, bilo novinarska, bilo urednička, pa i kada treba pobuditi nekakve pozitivne emocije...

Nadam se da je bilo sličnih reagiranja Vaših čitatelja, pa bi redakcija trebala uvažiti da iza Vas stojimo mi čitatelji, čija ste Vi zastupnica, a urednici neka razvijaju svoj posao opet za nas, koji svaki dan posežemo u čarapu po šest kunića. Srdačno Vas pozdravlja starac (67)."

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr