Ni Italiji nije uspjelo ono što pokušava Slovenija

Jedan od najvećih gafova talijanske diplomacije bio je pokušaj uvjetovanja ulaska Slovenije i Hrvatske u Europsku uniju povratom imovine ili plaćanjem odštete za nju talijanskim izbjeglicama s istarskog prostora bivše Jugoslavije. Ne samo što Italija nije mogla ucijeniti Sloveniju i Hrvatsku nego su joj za takvo držanje prigovarale ostale države Europske unije. Na parlamentarnim izborima 1994. godine prvi je put pobijedio Silvio Berlusconi sa svojom strankom “Naprijed, Italijo” koja je bila u koaliciji sa strankama desnice. Njegova je diplomacija, pod utjecajem desnog krila u stranci i koaliciji, a za koje su glasovali i talijanski izbjeglice iz Titove Jugoslavije, postavila uvjet da prije ikakva otvaranja pregovora o europskim integracijama Slovenija i Hrvatska moraju ne samo uplatiti odštetu od 110 milijuna dolara iz talijansko-jugoslavenskih Rimskih ugovora (potpisanih 1983.) nego i vratiti dio nekretnina koje su bile u vlasništvu Talijana, a još zjape prazne. Slovenija je uplatila svoj dio iznosa iz Rimskih ugovora na račun u Luksemburgu jer Italija nije htjela dati svoj račun za tu uplatu, a Hrvatska nije učinila ni to premda je iznos (oko 35 milijuna dolara) mnogo manji od slovenskoga.

Tada je iz Bruxellesa Berlusconijevoj vladi u Rimu poručeno da ne može zbog bilateralnih sporova sprečavati proces širenja EU. Osnivačica EU i jedna od osam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta nije smjela nametnuti svoj neriješeni spor s nekom zemljom cijeloj europskoj obitelji. To nije učinila ni Njemačka kada se, na primjer, pregovaralo o ulasku Češke u EU. Pod pritiscima ostalih europskih zemalja Italija je na koncu odustala od ucjenjivanja Slovenije i Hrvatske. Slovenija je postala punopravnom članicom EU, a Italija je bila prva velika europska država i prva među osnivačicama Europske zajednice koja je u parlamentu ratificirala ugovor u ulasku Hrvatske u EU. Hrvatska i Italija još moraju riješiti spor vezan za odštete talijanskim izbjeglicama, ali Rim to rješenje nije stavljao kao uvjet za ratifikaciju.

Što bi iz toga trebala uvidjeti Ljubljana? Može slovenska politika prijetiti Hrvatskoj da neće ratificirati ugovor o njezinu ulasku u EU ako ne bude riješen spor oko Ljubljanske banke, ali tu prijetnju neće provesti. To slovenski političari znaju, ali ipak ucjenjuju. A koliko su u krivu u svojem inzistiranju na stvari koju ne mogu provesti, vidi se i iz službenih razgovora koje vode s čelnicima drugih država. Mariborski dnevnik Večer, na primjer, u naslovu svog priloga o službenom posjetu slovenskog predsjednika Boruta Pahora Austriji navodi da je bio obilježen “sjenom” dilema oko Ljubljanske banke i ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora, o čemu je posvjedočilo zanimanje austrijskih novinara za to pitanje nakon Pahorova susreta s austrijskim predsjednikom Heinzom Fischerom.

– Slovenski će parlament u dogledno vrijeme ratificirati pristupni ugovor RH i EU – rekao je predsjednik Slovenije Borut Pahor u srijedu na zajedničkoj novinskoj konferenciji u Beču nakon razgovora sa svojim austrijskim kolegom i domaćinom Heinzom Fischerom, prenio je Večernji list. Dakle, tijekom slovensko-austrijskih razgovora na vrhu bilo je riječi i o hrvatskom pristupanju Europskoj uniji i neriješenim slovensko-hrvatskim sporovima.

I gdje god se pojavili Slovenci u Europi, bit će pitani: “Zašto već jednom ne ratificirate pristupni ugovor Hrvatske i EU?”. To pitanje slovenskoj diplomaciji postavljaju i europski veleposlanici u Ljubljani. Što prije ratificiraju taj ugovor, to će prije moći mirno razgovarati s partnerima o drugim temama. To ne znači da Ljubljana i Zagreb ne trebaju riješiti spor oko Ljubljanske banke, već samo da njegovo rješenje ne smiju biti balvani na cesti hrvatskog ulaska u EU. Ucjenama ništa nije mogla postići ni velika Italija. Ucjenama neće ništa postići ni Slovenija. Pouka i za druge.