Ni lenta ne smije ostati

Kad je Hebrang na samoj predsjedničkoj inauguraciji primijetio da na službenoj bini nema hrvatskoga barjaka, mediji su ga napali jer je pri kraju pozornice napravljena zavjesa od zastava pa, ako mu baš treba barjaka, bilo ih je ondje. Inače, to je jedna od sramotnijih rečenica hrvatskoga tiska jer – ili ovoj naciji treba barjak kako to zakon nalaže, ili ukinimo državni stijeg! Hebrang je, naime, govorio o zakonskoj obvezi! Kad je malo poslije Josipović otvoreno kritizirao jednu odluku Ustavnog suda, što je svjetski fenomen, dio univerze šutke se zgražao jer je to Rubikon koji pravi demokratski lideri nikada ne prelaze!

Sada je, na upit urednika braniteljskog portala zbog čega unatoč zakonskoj obvezi ne nosi lentu u točno određenim situacijama, Josipović otišao korak dalje i odgovorio da je zakon o lenti donesen u drugim okolnostima te da danas imamo drugi okvir potreba i realnosti. Josipović odgovara: Lenta u tim okvirima svojim izgledom i funkcionalnošću nema svrhu kakvu je imala... S estetskoga i političkoga stajališta ona očito već niz godina nije nailazila na podršku najšire javnosti, a ni na podršku i korištenje bivšeg predsjednika Mesića. Gotovo desetogodišnjom neprimjenom zakon se, kako kaže teorija prava, izobičajio i time izgubio na važnosti i značenju...

Zasigurno bi bilo bolje da Sabor i formalno promijeni odredbe zakona o lenti... Josipović, dakle, kaže: da, postoji zakonska odredba o nošenju lente. Da, ja svjesno kršim tu zakonsku odredbu, u isto vrijeme JA zaključujem da je zakon disfunkcionalan, ZNAM da to misli i moj narod, a krunski dokaz leži u tome što lentu nije nosio ni Mesić. I još uvodi i teoretsku pravnu novost: deset godina kršenja legalne zakonske norme dovoljan je rok da zakon onda i prestane vrijediti! Profesor Pravnog fakulteta uči nas da se zakon mijenja protekom vremena, ne zakonodavnom procedurom!

Predsjednik se poziva na “najširu javnost”, što je povijesno opasan termin jer nitko ne zna što misli “najšira javnost” dok se ta volja ne utvrdi. Pobijedio je na izborima? Jest, ali to ne znači da se od njega očekivalo da krši zakon! Kakav je to predsjednički demokratski standard kad imate zakon koji kršite samo zato što po vama norma “već niz godina nije nailazila na podršku najšire javnosti”? Bivši ministar pravosuđa i profesor na istom Pravnom fakultetu dr. Ramljak o ovoj problematici kaže: Ne, lenta se ne može po kratkom postupku spremiti u muzej starina u skladu s ideološkom prognozom da će ondje završiti država i svi njezini simboli i atributi.

Ovo pitanje ima barem tri aspekta: pravni, politički i društveni. Postavlja se pitanje može li izobičajenje u ovom slučaju ići pod ruku s postulatima pravne države i mogu li pozitivni propisi automatski prelaziti u izvanpravnu zonu na temelju subjektivne ocjene. Ako netko misli da zakon ili drugi propis nije dobar, to može provjeriti inicijativom za njegovu promjenu. Politički je aspekt ovog problema znatno složeniji, riječ je o jednom od simbola koji se vežu uz ime prvog predsjednika dr. Tuđmana. U akciji tzv. detuđmanizacije i lenta je morala doći na red! Dok je to Mesić činio šutke, Josipović ide opasan korak dalje. Pozivajući se na javnost, pokušava tumačiti volju naroda, premda u zakonskoj sferi volju naroda može izražavati samo njegovo predstavničko tijelo – Sabor.

Inače, zanimljivo je kakva dvostruka mjerila Josipović pokazuje u tretmanu nekih drugih političkih običaja države. Je li se izobičajilo odlaziti slaviti ustanak u Srbu? Taj se običaj ne prakticira dva puta dulje nego što Mesić krši zakon o lenti! Pa ipak je tu Josipović mimo običaja kršio ustaljena pravila i ložio stare vatre. Tu se nje pitao što misli “najšira javnost”. Je li se nakon svih Hudih jama i otkrivenih desetaka tisuća žrtava partizanskog terora izobičajilo afirmativno govoriti o komunističkoj zvijezdi petokraki, a da se šuti o njezinim zločinima? Jest, ali Josipović je bez ograde partizanske kape nazvao najljepšim atributima! Što ćemo s običajima starima desetak godina? Je li pitao “najširu javnost” što o tome misli? Misli li “najšira javnost” da je vrijeme da partizanski zločinci odgovaraju, ali i da Udbini likvidatori stanu pred lice pravde? Da! Je li se izobičajilo šutjeti o tome? Jest, ali ne u uredu predsjednika Josipovića! Ondje običaje stvaraju i ukidaju po ideološkoj crti!

Sramota je da najveći dio pravne struke i univerze šuti kad šef države javno kaže da krši zakon jer ON misli da taj zakon treba kršiti, to je onaj bešumni lepet kostura hrvatske intelektualne scene koja je za dobru apanažu uvijek davala alibi svakom stanaru Pantovčaka.