Nije, dakle, Periklo, nego majmuni

SUB. 16. 8.
Blagdani za apstrakcije
I dokad će biti tako? HDZ više baš nimalo ne krije da nije kršćanska stranka. Ne mijenja protukršćanske zakone naslijeđene iz komunizma (o pobačaju, na primjer),  donosi nove protukršćanske zakone (o diskriminaciji, na primjer), ne donosi  ni zakone ni mjere koje bi bar zaustavile sve veće siromašenje siromašnih i sve  tragičnije izumiranje stanovništva, te se ne suzdržava otvoreno kršćanstvu usprotiviti (Hebrang: “Između Crkve i Europe, uvijek ćemo izabrati Europu”). Umjesto da jasno i glasno, s imenom i prezimenom, kaže narodu da ga vodi stranka koja u svim područjima sustavno dekristijanizira Hrvatsku kako bi zadovoljila središta masonske Europe – London, Pariz i Bruxelles – te da tu stranku označi kao najvećeg protivnika Crkve i s njome prekine suradnju, crkvena se hijerarhija prigodno, kao jučer na Veliku Gospu, zadovoljava apstraktnom kritičnošću koja vjernicima ništa ne znači. Zašto je tome tako? Zato što je Crkva ista kao i vlast: samosvidljiva, bahata, grabežljiva, hedonistička te se na jednak način održava na moći umjesto na istini. Evanđelju ni traga... 

NED. 17. 8.
Bog i Hrvati – u Dnevnik ne mogu!
Cijeli dan do večernjeg Dnevnika na Hrvatskoj se televiziji ponavljala izjava koju je poslije osvajanja srebrne medalje ekskluzivno HTV-u (Bruni Kovačeviću) u Pekingu dao Filip Ude. Njegove riječi “Ponosan sam što sam Hrvat” upravo su idealne za svakog televizijskog novinara i urednika da im da prvorazredno, naslovno značenje, ali ni tih riječi ni Udeove zahvale Bogu za medalju u Dnevniku što ga je vodio Zoran Šprajc nije bilo. Posve je nelogično što je umjesto tog spontanog izraza patriotizma i bogobojaznosti Dnevnik emitirao “službenu”, ukočenu izjavu, valjda posebno naručenu kako bi se prva izbjegla. Poslije je u emisiji “Pekinški dnevnik” još jednom ponovljena Udeova izjava u kojoj se ponosi što je Hrvat i u kojoj na medalji zahvaljuje Bogu. Dakle, može u “Pekinškom dnevniku”, može i u svim drugim prilozima iz Pekinga od jutra do ponoći, ali ne može u “najgledanijih trideset minuta” koje vodi Šprajc! Cilj je prešućivati hrvatstvo i kršćanstvo ne u zabačenim minutama nego u “najgledanijih trideset”, što Šprajc vješto radi, kao što je svojedobno u Dnevniku pravio vješte konstrukcije o premlaćivanju Srba u Zagrebu.

PON 18. 8.
Stražnjica na jednoj uspomeni
Vezati se lancima iz protesta znači iskazati sputanost neke nevinosti, čistoće, dobrih ideja, dobrih nakana i dobrih ljudi. Ali može značiti i sputanost osoba koje bi se htjele dokopati vlasti, a  trenutačno ih vežu lanci koji im to onemogućuju. Zacijelo se tako sputan osjećao ministar zdravstva Darko Milinović koji se sa suborcima, vezan lancima u Gospiću, u vrijeme Račanove koalicije, pobunio protiv postupaka represivnih organa prema braniteljima. Kad je zbacio lance oporbe i postao vlast, priključio se bjesomučnom progonu istih onih branitelja zbog kojih je prosvjedovao. Kako bi se što ciničnije narugao svojoj himbenoj prošlosti, unajmio je za krstarenje ni manje ni više nego jahtu kojom je navodno pobjegao Ante Gotovina, ali ipak ne dovoljno daleko da ga ne dostignu Milinovićevi lanci. I tako, gol, osunčan, lički “domoljub” koji se na krilima “akcijskih planova”  protiv ratnih heroja dokopao ministarskog mjesta,  s elitnim društvom i elitnim užicima, guzice posjednute na jednu uspomenu, plovi morem koje je, uostalom, zahvaljući njemu i njegovim drugovima sve manje, sve manje i sve manje hrvatsko.

UTO 19. 8.
Mirnodopski Jasenovac i Bleiburg
Nekoliko ćemo medalja u Pekingu osvojiti, ali tko bi nam bio ravan na olimpijadi na kojoj bi se mediji i političari iz svih zemalja svijeta natjecali u razglašavanju nevažnih i potiskivanju važnih tema! Tako je, eto, postalo jako važno što će predsjednik SDP-a Zoran Milanović, u pratnji Slavka i Ive Goldsteina, posjetiti Bleiburg. Pa nama se Bleiburg i Jasenovac događaju svake godine – svake godine Hrvatska se smanjuje za deset tisuća stanovnika. Dakako, nije isto ubijati ljude u Jasenovcu i Bleiburgu i ubijati ljude pobačajima, komoditetom, nebrigom države za barem prostu reprodukciju stanovništva, ali se u Hrvatskoj neusporedivo manje dramatično doživljava nestajanje Hrvata koje vodi doglednom nestanku nacije nego neka senzacija vezana za gubilišta iz Drugoga svjetskog rata. Milanović u Bleiburgu, Bozanić još neće u Jasenovac! Koje mizerije od senzacija! Jer, ako će nas sredinom stoljeća biti pola milijuna manje nego na početku stoljeća – pa to je nekoliko Jasenovaca i nekoliko Bleiburga! Ne bi li podupiranje, omogućivanje i širenje života značilo veću počast žrtvama Drugoga svjetskog rata nego neprekidno kalkuiranje tko i kako negdje jest ili nije bio!?

SRI. 20. 8.
“Veliki prasak” sotonizma
Vozim se sinoć autom i slušam emisiju II. programa Hrvatskog radija o svemiru – “Andromedu”. Neki stručnjak govori o malim i velikim galaksijama i zagonetki njihovih raznolikih nastanaka nakon “velikog praska”. Naravo, “velikim praskom”, kao ideologiziranom znanstvenom “činjenicom”, obmanjuju nas na isti način na koji nas lijevi i desni političari obmanjuju svojim ideološkim okaminama, “demokratskim vrijednostima” i “civilizacijskim postignućima”. Ali i kao što nas u mnoštvu dokumentarnih radijskih i televizijskih emisija te novinskih tekstova obmanjuju evolucijom kao nečim što je neupitno i što se podrazumijeva.  No niti ima ijednog dokaza za veliki presak i evoluciju, niti se u ovako krvoločnom i bešćutnom svijetu s tolikim ratovima i s tolikim milijardama gladnih i polugladnih može govoriti o “demokratskim vrijednostima” i “civilizacijskim postignućima”. Sve te floskule služe kao zastor iza kojeg znanstvene, političke, tajkunske,  financijske i kriminalne elite poriču Boga da bi ga nadomjestili svojim zlom i svojom sotonskom težnjom da ovladaju prošlošću, sadašnjošću i budućnošću Zemlje i svemira.

ČET. 21. 8.
Nije, dakle, Periklo, nego majmuni
Kad vas za oko godinu i pol jedan predsjednički kandidat, na primjer, iz HDZ-a, pozove da pođete za njim, a drugi pak, na primjer, iz SDP-a, da pođete za njim, nemojte misliti da se po tko zna koji put reprizira atensko natjecanje između Perikla i njegovih takmaca. Jer, znanstvenici su dokazali da barem dvije skupine majmuna makake u Indoneziji odluke donose demokratski.  Jedan majmun istupi nekoliko koraka naprijed i zaustavi se da vidi kako će skupina reagirati. Drugi majmun krene u drugom smjeru i “predloži drugu aktivnost”. Kad uz jednoga pristane većina, svi mu se pridruže. Vijest u Hrvatsku dolazi u pravo vrijeme, jer u idućih osamnaest mjeseci, na lokalnim i predsjedničkim izborima, Hrvati će dvaput morati odlučiti kojim će se majmunima pridružiti. Tko se ljuti, evoluciju muti!

PET. 22. 8.
Gradove će održati svetost
Grad je oduvijek bio mjesto svetosti, prebivalište bogova, a jedino se takav može i održati u svojoj istinskoj svrhovitosti. Nije to misao staromodna autora, nego čovjeka izrazitih kozmopolitskih nazora, urbanista Joela Kotkina, od kojeg je knjigu “Povijest grada”  upravo objavila zagrebačka “Alfa”. Sada se, zaključno piše Kotkin,  “u prvi plan stavljaju pomodnost, pitanje stila i veličanje individue u odnosu na obitelj i stabilnu društvenu zajednicu”. Ako nihilističko nijekanje i gaženje moralnih vrednota poprimi masovne razmjere, to bi moglo biti opasno za budućnost gradova “kao što su opasne najstrašnije terorističke prijetnje”. Zagreb je suviše malen i beznačajan da bi ga Kotkin bilo gdje u knjizi spomenuo, no kao i svim velikim gradovima svijeta, budućnost će hrvatskoj metropoli odrediti sraz između totalne moralne razularenosti kakvu zagovaraju i prakticiraju lijevo-liberalne opcije s tri stranke na čelu – HDZ-om, SDP-om i HNS-om, i unutarnjeg, kršćanskog, tradicionalnog, prirodnog otpora koji, na žalost, nema vodstva, ali ima ustrajnost i izdržljivost. Uostalom, Hrvatska je jedinstven primjer u kojem su se sve veće stranke okrenule protiv vrednota vlastita naroda!