U Bugarskoj pala je Vlada jer je digla cijenu struje. U Federaciji BiH digla se parlamentarna većina, kako bi se rekonstruira federalna Vlada, ali nema teorije – takva je praksa! U BiH svijetle i griju neke posebne struje. Pa bi prije pala cijena struje nego Vlada bez parlamentarne većine. Dobra tema za politički triler za nadarene bh. filmadžije. Film “Epizoda u životu berača željeza“ Danisa Tanovića, berača nagrada na filmskim festivalima, osvojio je na Berlinaleu Srebrnog medvjeda, a Nazif Mujić koji igra samoga sebe u filmu dobio je nagradu za najboljeg glumca. Film Danisa Tanovića, hercegovačkog filmskog redatelja koji je proslavio bosanski film, govori o dramatičnoj sudbini Romkinje Senade i njezinom muža, sakupljača željeza, u bespuću bh. sustava i deusu ex machina u ljudskom liku koji zažmiri na papirologiju koja život ne znači. Europa ima dara za prepoznati ljudske sudbine u BiH, ali za njezinu sudbu nikako. BiH se potuca od nemila do nedraga više od dva desetljeća, ali nikako iz ćor-sokaka u koji su je nakon agresije naveli u Daytonu, a potom je rušenjem Daytonskog sporazuma na štetu najmalobrojnijeg zapleli k’o pile u kučinu. Pa sad nekim tricama i kučinama pokušavaju nešto kao popraviti, a Bosni i Hercegovini trebaju korjenite promjene. Mnogo ih se umiješalo u rješenje bh. gordijskog čvora, a gdje je puno baba, kilavo je dite. Pogotovo ako tu ima i nedobronamjernih kučibaba!
Svi se verbalno slažu kako BiH drugog puta osim Europe nema, ali tko zna tko što sebi u bradu mrmlja, i u dnu duše snitri. Pesimisti vide samo tamu u bh. tunelu, optimisti vide svjetlo na kraju tunela, realisti vide da je to svjetlo posljednjeg vlaka za Europu, dok strojovođe govori: - Vidi one trojice opet na pruzi! A iz Beča stižu obavijesti da je tunelima u BiH, što su napravljeni u vrijeme Austro-Ugarske istekla garancija. Treba graditi nove tunele, viadukte i mostove koji bi BiH opet primaknuli Europi. Nepopravljivi bh. optimisti vide polupunu bh. čašu, pesimisti polupraznu, a matematičari i tehničari kažu da je čaša dva puta veće nego što je potrebno. Političari u RS-u kažu da su zadovoljni svojom punom polovinom, u Sarajevu vele da bi čitava čaša trebala biti puna i jedinstvena te da tako nitko ne bi bio žedan. No, s Mjeseca se vidi Kineski zid i to da netko bh. Hrvate želi prevesti žedne preko polupune, odnosno poluprazne čaše. Treći konstitutivni narod želi dio sadržaja bh. čaše, ali neki bi radije vidjeli - razbijenu čašu! Jer su pijani od popijenog dijela. Može li država triju etniciteta biti funkcionalna kroz dva entiteta, ili će ipak trebati nešto korjenito mijenjati? Bakterije se dijele na dva dijela da bi se dijelile i tako množile, a nijedna država iz dva dijela nije ostala cijela. No, netko ustrajava na parnom modelu bez pare. Tako je Mujo ove zime kupio dvije grijalice, to jest par grijalica, pa su ga pitali zašto baš dvije, zašto par, a on im objasni: - Čuo sam da je parno grijanje najjeftinije!
Je li daytonski brak iz nečijeg računa čvrst, neraskidiv, pitanje je SAD, Bruxellesa, Moskve, Turske. Jesu li daytonski bračni drugovi zauzeti sami sobom, ili su zauzeti u partnerskom pogledu, jedno je od brojnih pitanja i potpitanja u vezi s bh. budućnošću. Nešto i vezi i bez veze s tim podsjeća na razgovor između momka Dalmatinca i mlade Hercegovke. - Cura moja, jesi li zauzeta? – upita je Dalmatinac
- Jesam, jesam, lipi moj, zauzeta sam – odgovori lijepa Hercegovka.
- Ma, nema veze, i Knin je bija – našali se Dalmoš. Iz aviona se i po najvećoj magli vidi kako se neki nadaju da će bh. Hrvati početi brže curiti iz BiH pošto za njih ne postoji schengenska granica jer imaju schengensku propusnicu. I mirna Bosna (bez Hercegovine)! Sve u vezi i bez veze s tim sliči na onu nezgodnu zgodu kad je Hercegovac trbuhom za kruhom krenuo u Ameriku. Majka je plakala, a drugi sin je tješio: - Ne plači, majko, vratit će se on, ide u Ameriku, ta ne ide u Zagreb!