Kad god netko od majstora za tržište spomene nišu, pomislim na sada već nepostojeći vedernjak u staroj Brkanovoj drvenoj hiži. U njega se spremalo mlijeko, sir i drugo što je moralo biti na hladnome, bez muha i druga gamadi. Nisu moji preci, dakako, pojma imali o tržištu, marketingu i Kotleru, ali je bilo jako važno da taj vedernjak, niša koja se zatvarala poput ormarića, uvijek bude puna.
Na modernome tržištu to, sve niše, dakako, ne moraju biti pune, ali se ne mogu načuditi što naši majstori kad već krenu svi nahrupe na istu nišu. Baš me briga za internacionalne trgovačke lance koji su se u zajedničku nišu uzorno zapetljali, bez osobite pouke trošeći samo sve više novca za promociju vlastitih prednosti i tiskanje sve raskošnijih i težih kataloga.
No uzmimo za primjer male, a ponegdje i srednje domaće poduzetnike, proizvođače kojekakvih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Jednom bi svi prodavali bakine kolače, drugi bi put nešto eko ili ekoetno ili suvenire ili likere bogtepitaj što. Svi kucaju na ista vrata, a između toga glasno jadikuju. Te im kriva država, te uvozna konkurencija, te EU, te potrošači, te...
A stvarno ih muči niša. I ne pomišljaju kako se pogrešno guraju u tržišni odjeljak u kojem nemaju što tražiti, a dok totalno ne zaškripi, i ne pomišljaju da bi odustali, pa pokušali nešto drugi. Dakako da si skromni proizvođači, i kad su svjesni koliko bi im to dobro došlo, ne mogu dopustiti opsežna tržišna istraživanja i analize prije nego što se zapute na tržište. Zbunjuje, međutim, što se ponašaju kao da su im suvišni rezultati i zajedničkih istraživanja koje eventualno provedu državna, paradržavna ili kakva međunarodna tijela.
Trenutačno je moderno proizvoditi brendove odnosno robne marke, a doslovce na prste bi se mogli nabrojiti oni koji su prije proizvodnje i promocije svog "brenda" obavili sav potreban prethodni posao. Vjerojatno misle da je bedastoća kad tkogod potroši dvije-tri godine i gotovo pola milijuna kuna u Zagrebačkoj županiji u prosjeku oko 450.000 kn koliko otprilike stoji znanstveno i stručno postavljena robna marka. Kao da lomovi na tržištu i u nišama zbog pokušaja i pogrešaka nisu još mnogo, mnogo skuplji, samo što to, na žalost, jer su pojedinačni, nitko i ne analizira. Valjda nije ničija "niša".