Nitko nas ne štiti od neodgovornosti

U moru love koja je proteklih godina iscurila iz Podravke jedva je primjetljiva “sića” od pet milijuna kuna, koliko je prehrambena kompanija 2007. godine gurnula na račun posrnule koprivničke tvornice obuće Sloge.

Obućare se od propasti sjetio spašavati Damir Polančec, tadašnji lokalni alfa i omega, a nije nebitno podsjetiti kako mu se altruistička žaruljica upalila tek nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora. Milijunskim dugovima državi i dobavljačima opterećena Sloga postala je državna tvrtka, a Podravka joj je, u maniri kakve banke za obnovu i razvoj, posudila novac za plaće, plin i struju. Obućari su uskoro ipak završili u stečaju, a pet milijuna kuna je, narodski rečeno, “papala maca”.

Stvar je sudski procesuirana onako usputno, u sjeni velike afere Spice. Bivši šef Podravkine uprave Darko Marinac optužen je zbog nesavjesnog poslovanja i zloporabe položaja i ovlasti, drugim riječima, zbog davanja kredita tvrtki za koju se znalo da ide u propast te zbog toga jer kredit nije bio propisno osiguran. Osiguran je tek 2009. godine, kad su istražitelji već počeli čeprkati po slučaju, a zbog toga su optuženi Marinčev nasljednik Zdravko Šestak te tadašnji šef Slogine uprave Darko Šket, danas stečajni upravitelj Pevca.

Svu trojicu ovih je dana nepravomoćno oslobodila sutkinja koprivničkog Općinskog suda s obrazloženjem kako Sloga u trenutku primanja kredita nije bila u blokadi te Podravkini čelnici nisu mogli znati ono o čemu su tada pjevali i vrapci – da će tvrtka propasti. Prehrambena kompanija upućena je da svoj novac, koji je i za sutkinju bez ikakve sumnje ispario, utjera u privatnoj parnici. Ergo, Podravka je oštećena, ali za to još nitko ne snosi odgovornost.

Upravo pitanje (ne)odgovornosti na svim razinama Lijepu je Našu, čini mi se, i dovelo ovamo gdje se nalazi – u poziciju osiromašene, opljačkane države prožete korupcijom i nepoštenjem, u poziciju zemlje u kojoj građani čekaju da se stvari napokon promijene nabolje, bilo to na parlamentarnim izborima, bilo to pod paskom Europske unije.

Kad je gospodarstvo u pitanju, naš Zakon o trgovačkim društvima jasno kaže kako članovi uprava moraju voditi poslove dioničkih društava s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Oni su plaćeni da dobro vode firmu kako bi uvećali imovinu koju su dioničari u nju uložili. U tako shvaćenom opisu posla šefa uprave nekog poduzeća nije davanje love drugome poduzeću u problemima samo zato što je riječ o političkome nalogu, kao što je to bio slučaj u odnosu Podravke i Sloge. Štoviše, u toj priči (ne)odgovornost je to veća što je Podravka dijelom javna kompanija (jer država u njoj ima 26 posto vlasništva), pa nisu oštećeni samo privatni vlasnici nego i svi hrvatski porezni obveznici.

Ne ulazeći u pravno pokriće nepravomoćne presude u slučaju Sloga, može se primijetiti kako ona šalje vrlo jasnu poruku da u zemlji na pragu ulaska u EU i dalje ne funkcioniraju mehanizmi koji bi trebali osigurati zaštitu javnog interesa od neodgovornog ponašanja pojedinaca.