Nitko ne može znati hoće li HNB uspjeti. Ima novac, ali neizvjesnosti su velike

Jedino otpuštanje koje budi nadu! Tako mi je prijatelj prokomentirao vijest da je Hrvatska narodna banka “otpustila“ 4,7 milijardi kuna obveznih rezervi banaka uz uvjet da one pojačaju kreditiranje gospodarstva. I inače, vijest je naišla na uobičajene, gotovo rutinske pozitivne komentare, kako u poslovnim, bankarskim i stručnim krugovima tako i u široj javnosti. Zasluženo. Riječ je o odluci kojoj se teško može naći negativna strana ili neka zamjerka. No, nevolja je što nisu razvidne ni intenzivno očekivane pozitivne posljedice.Za početak, guverner HNB-a Boris Vujčić isticao je da će banke dobiti sredstva za kreditiranje poduzeća po 0-postotnoj kamati. Ta matematika zavodi. Naime, banke imaju troškove da uopće prikupe novac, a izdvajanje rezervi im je dodatni teret jer smanjuje mogućnost da te troškove pokriju iz prihoda na plasmane (kredite). Smanjivanje rezervi samo je smanjivanje tog tereta. Nikako do novca ne dolaze besplatno. Utoliko, priča o 0-postotnom trošku izvora ponajprije je metafora. No, ponekoga može zavesti da pomisli kako će sva ta sredstva banke moći plasirati u poduzeća, a bez gotovo ikakvog troška i uz minimalnu kamatu. Ako to ne učine mogle bi biti optužene da su pohlepne. Dodatno, kad bi novac zaista bio besplatan moglo bi ga se svima davati koliko hoće, po želji, a HNB ujedno povećava bankama troškove za rizične plasmane. Nema dakle rasipanja novca, nema lakog novca.No, važnije od razjašnjenja je kakvi bi mogli biti realni efekti odluke HNB-a.

Hoće li 4,7 mlrd. kuna koje su bankama stavljene na raspolaganje potaknuti gospodarski rast? Već na spomenutom skupu guverner Vujčić natuknuo je da gospodarski rast ne ovisi uvijek i svuda o rastu kredita. Viceguverner Damir Odak, u intervjuu u prosinačkom broju časopisa Banka, bio je još konkretniji:“Čini se kako je značenje koje se daje kreditnoj ekspanziji kao činitelju oporavka od recesije u najmanju ruku dvojbeno. Dapače, u posljednje je vrijeme sve više radova koji obrađuju i dosta uvjerljivo argumentiraju upravo tzv. creditless growth (rast bez kredita) kao prvu fazu oporavka.“ Dakle, krediti poduzećima će rasti kad se pozitivno promijene očekivanja tražitelja kredita, kad poduzetnici uoče priliku.No u svojim je analizama kreditiranja i Odak nedovoljno jasan. Osobito s obzirom na to što od banaka zahtijeva pojačano izdvajanje rezervacija za loše kredite. (Rezervacije za loše kredite su različite od rezervi.) Odak bankama zamjera da „u uvjetima rasta“ spuštaju kriterije odobravanja kredita, a „u uvjetima gospodarskog zastoja“ kriterije pooštravaju. Nekad su dijelile šakom i kapom, a sad kad treba – sustežu se.

Čine to unatoč tome što su, kaže viceguverner, „krediti odobreni u razdoblju krize dokazano manje rizični od onih u razdobljima rasta“. Odak implicira da bi sad banke trebale biti šire ruke jer će kredite tražiti i uzimati samo bolji dužnici.No, kad bi to bilo tako, ne bi bilo potrebe da Hrvatska narodna banka kažnjava banke koje obnavljaju kredite onim poduzećima koja imaju teškoće u njihovu vraćanju. Takvi dužnici ne bi kredite u recesiji ni tražili. A upravo oni su gladni novca. Krediti odobreni u krizi manje su rizični zato što krizu mogu izdržati i u njoj se zaduživati samo prvoklasne tvrtke. Banke manje kreditiraju i imaju bolji portfelj jer su orijentirane na njih. Kad je riječ o ovima drugima, i HNB penalizira njihovo kreditiranje, s ciljem, ističe Odak, da banke odlučnije prodaju imovinu koja im je u dobrim vremenima služila kao osiguranje kredita. I to “na novoj razini cijena”, dakle jeftinije, kaže on u intervjuu.Koliko je, međutim, izgledno da će i ovaj plan HNB-a potaknuti gospodarsku aktivnost?

Ne pokušava li viceguverner potaknuti gospodarsku aktivnost rasprodajom. Rasprodaja nije uvijek novi početak, nego priznanje kraja. Upravo zato što nitko ne zna unaprijed kako će se poduzetnici postaviti, ni regulacija koju Odak zahtijeva od banaka nije „neutralna“, kao što tvrdi. Nekog će motivirati (prisiliti) da krene u nove pothvate, drugi će odustati, kao što se neke banke već povlače. Nema neutralne regulacije. Koji će bolje proći, oprezni ili odlučni, ne zna se.No, Hrvatskoj narodnoj banci ne može se prigovoriti da nešto ne poduzima, da ne povlači poteze. Stručan, načelan i metaforičan jezik može ostaviti dojam da znaju što čine, što je dobro, no upućenima je jasno da se zna samo željeni smjer, a ne i kojim će putem stvari krenuti. HNB ima novac, ali novac nije čarobni štapić.Neizvjesnosti su i dalje velike. O njima i o perspektivama u 2014. godini ekonomisti banaka raspravljat će s viceguvernerom Odakom u petak na okruglom stolu u organizaciji Hrvatske udruge banaka i časopisa Banka. Možda će se ondje iskristalizirati jasnije perspektive.