Njemačke novinare sustiže prošlost

Devetnaest godina nakon pada Berlinskog zida, povijest iz vremena  komunističkog DDR-a u današnjoj Njemačkoj uvijek nanovo sustiže baš novinare. Zamjenik glavnog urednika berlinskog dnevnika “Berliner Zeitung”, Thomas Leinkauf, morao je otići sa svog mjesta nakon što su se pojavili dokumenti koji dokazuju da je kao poručnik komunističke  tajne službe “Stasi” (Staatssicherheitsdienst), pod kodnim imenom “Gregor”, dugi niz godina uhodio svoje kolege.

Da ironija bude veća, Leinkauf je kao vodeći urednik lista čak intervjuirao i gospođu  Mariannu Birthler, osobu koja danas vodi dokumentacijski centar za istraživanje djelatnosti tajne službe “Stasi”. Tema tog intervjua bila je - ni manje ni više nego - rad “Stasija” u nekadašnjem DDR-u! “Bila sam nasamarena”, priznala je gospođa Birthler.

Novinari “Berliner Zeitunga” sada traže temeljitu istragu o umiješanosti  komunističke tajne službe u rad njihova lista. Razotkriveni urednik i  “stasijevac” Leinkauf tek je vrh ledenog brijega. Godine 2002., trinaest  godina nakon pada berlinskog zida, istraživanja u Berlinu, Leipzigu i Dresdenu pokazala su da je danas još uvijek između pet i deset posto svih stalnih zaposlenika u njemačkim medijima za vrijeme bivšeg DDR-a bilo u izravnom odnosu s komunističkom tajnom službom.
Novinari su već zbog profila svoje profesije bili ljubimci “Stasija”.  

Već kod samog odabira novinarskog zanimanja, koje je u komunističkom DDR-u (kao uostalom i drugdje u komunizmu) proglašeno za “društveno-politički rad”, bila je umiješana tajna služba, jer je za studij novinarstva bila potrebna “karakteristika”  koja je zapravo bila dozvola za studij.

Njemačka javnost danas zvoni na uzbunu i traži temeljitu istragu. Jedan je visokotiražni dnevnik na prvoj stranici napisao: “Oprez, crveni špijuni su među nama!”. Kiša e-mailova od tada zasipa uredništva listova, sve se uglavnom svodi na pitanja:  Kako je to moguće? Kako mogu novinari, nekadašnji suradnici “Stasija”, danas objektivno pisati?

Valja se prisjetiti da je u DDR-u 65 posto svih tiskovina, sa 9,7 milijuna primjeraka naklade, bilo u vlasništvu tadašnje njemačke komunističke partije. S druge strane, zapadnonjemački kapitalisti odmah su  nakon pada zida krenuli u masovnu kupovinu tiskovina, a jedan od glavnih motiva bila je za poslovne ljude impozantna naklada listova u DDR-u.

Upravo ta zapadnjonjemačka gramzivost omogućila je da tako velik broj “stasijevaca” ostane u medijima neotkriven. Činjenicu da su neki novinari bili u komunističkim tajnim službama,  smatrali su za “nestašluk”, objašnjavajući to svojim zapadnjačkim liberalizmom. Sada zvone na uzbunu.