Njihov obračun s nama

Hrvatski su mediji u drugoj polovici 2005. bili prepuni sukobljenih stavova o famoznom “Dodatku udžbenicima za najnoviju povijest” koji je trebao poslužiti kao prijelazno rješenje za učenje nedavne povijesti u nekad od Srba okupiranom Podunavlju nakon prestanka moratorija, ali bio je predviđen i za sve osnovne škole u Hrvatskoj. Autori su mu bili Tvrtko Jakovina, Snježana Koren te Magdalena Najbar-Agičić. Nakon niza negativnih kritika i stručnih recenzija, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa kao naručitelj odbacilo ga je te je odlučeno da će tamošnji Srbi učiti iz jedinstvenih udžbenika.

Dvije godine poslije, upravo potkraj prošle godine, Dodatak je ipak objavljen, i to u publikaciji “Jedna povijest, više historija” iza koje je stala udruga pod nazivom Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću koju vodi Vesna Teršelič. Nakana je da se javnost upozna s materijalom oko kojega su se vodile žustre polemike, ali i da se vidi kako se još mnogi u Hrvatskoj teško suočavaju s pravom povijesnom istinom, posebice kad je riječ o Domovinskom ratu.

Na žalost, umjesto znanstvene razine, koja bi se posebice očekivala od spomenutih autora, njihove opaske u toj publikaciji zapravo su postale njihov osobni obračun sa svima koji su drukčije mislili i pisali o njihovu radu. Tako se obračunavaju poimence i sa svojim kolegama povjesničarima koji su njihov uradak ocijenili negativno, makar to bili i ugledni povjesničari s Hrvatskog instituta za povijest, kao i sa svim medijima i novinarima koji su se usudili javnost upoznati i s negativnim stavovima, kao i slobodno napisati svoje mišljenje o tome.

Najdalje je u tom obračunu otišao Jakovina, koji je očito kritike na račun svoga rada primio izrazito emotivno i infantilno, pa sad u svom osvrtu čak mjeri i koji ga je novinar s kakvom intonacijom glasa nazvao i nešto pitao. Ako je to zaista tako doživio, onda bi bilo bolje da se takvog javnog i osjetljivog posla ubuduće ne prima.

Najspornije je u svemu što autori ne dopuštaju nikome drugome da je u pravu, da oni jedini razumiju metodiku, pisanje udžbenika, multiperspektivnost i da su njihovi povijesni sudovi jedini ispravni, a da je sve ostalo politiziranje i ideologiziranje. To je isključivost kojoj ne bi smjelo biti mjesta u znanosti i na sveučilištu, kao što se ni papi nije smjelo priječiti odlazak na sveučilište.

Osim ako u pitanju nisu frustracije zbog izgubljena posla, ali to više nema veze sa znanošću.
Zato ne treba ni očekivati neki pomak od sutrašnjeg okruglog stola “Mediji, politika i nedavna povijest: pisanje udžbenika i prezentacija zbivanja iz novije hrvatske povijesti” koji organiziraju isti ljudi s uglavnom probranom ekipom sudionika.