Nobilova igra: Suditi HDZ-u, a ne tražiti krivca za štete u Ini

Sjećate se kako je Tuđman svojedobno bio iskreno pristao na suradnju s Haagom uvjeren da će Haag detaljizirati neupitnu činjenicu kako je Srbija ratni agresor. Nešto kasnije gotovo cijeli hrvatski ratni vojni stožer na ovaj ili onaj način postao je haaški uznik, a istodobno i Kadijević i Adžić mirno šeću svijetom i umjesto da se bavi prekomjernim granatiranjem Vukovara, Haag svijet uvjerava da je prekomjerno granatiran – Knin!

Slično se dogodilo s povjerenstvom za Inu. Prvotno zamišljeno kao povjerenstvo koje bi trebalo ustanoviti je li i pri prodaji Ine Račanova vlada realno oštetila državu, jer je prodajući 25% plus 1 dionicu Mađarima prodala i pravo veta na sve odluke, povjerenstvo je okrenulo pilu i iskoristilo priču za napad na HDZ uz javni obračun Polančeca i Šukera! Kad se vidjelo da je pozornost s merituma skrenuta na red carpet politiku, Nobilo je vidio da je dobio prvo poluvrijeme najavivši sad dovođenje pred sud kompletne vlade i potragu za zapisnicima sa sjednica predsjedništva HDZ-a. Iz toga je jasno da faktički započinje suđenje HDZ-u kao zločinačkoj organizaciji. Da je scenarij savršeno isplaniran najbolje se vidjelo iz tendenciozna prvog pitanja povjerenstva. Pitanje za Polančeca, i to esdepeovca Leke bilo je „kako se osjećate, osjećate li se izdanim“?

Kako Leko nije psihijatar, a u povjerenstvu sjedi da otkrije tko je pokrao Inu, to je pitanje zapravo razotkrilo Nobilovu strategiju: Polančec protiv vlade uz napadnu suzdržanost prema Sanaderu! I to je bit spina: u toj naštimanoj histeriji više se nitko i ne sjeća što je posao povjerenstva! Prvi dan Linić je priznao da su krenuli u prodaju Ine da bi začepili rupe u proračunu. Upravo zato što se prodaje obiteljsko srebro da se zapuni proračun, slušamo ga kako godinama urla jer se tome protivi! Detalj je poučan iz jednog razloga: svaka vlast radi isto: ili prodaje obiteljsko srebro ili se enormno zadužuje! Naime, zemlja neće izići iz začarana kruga ako se ne postigne konsenzus oko „bolnih reformi“.

Ima li ozbiljnih državničkih ambicija, Josipović je idealan da pozove predstavnike vlasti i oporbe kao i ugledne ekonomiste i da im rok da u tri mjeseca dogovore što nam je činiti sa socijalnim davanjima, s mirovinskom i reformom zdravstva te s poticajima.

Ono što se dogovori trebalo bi biti konkretna, potpisana obveza za svaku vladu!

Naime, ono što se čulo o prvoj fazi prodaje Ine budi strah pri promjeni vlasti jer se SDP i danas hvali da je prodaja 25% Ine plus jednu dionicu, uz pravo veta Mađarima na sve odluke – sjajan potez! Makar ni jednu stratešku odluku država nije mogla povući bez dopuštenja Mađara! Ina ima jaku trgovački mrežu i snažnu proizvodnju, nova nalazišta i rafinerije. Mađarima očito prije svega treba kao trgovačka mreža i Iinin razvoj od dolaska Mađara zastaje, a to se vidi po rafinerijama.

Pa nismo tražili strateškog partnera da s njim dijelimo novac od prodaje benzina i cigareta na crpkama, nego radi u razvoj?! Koliko smo tu izgubili – to je povjerenstvo trebalo otkriti. Odgovor se nazire jer je od ulaska MOL-a u Inu dug državi narastao na dvije milijarde.

Tu sad imamo povijesni odgovor direktora Dragičevića: “Očito je bila riječ o prešutnom dogovoru da Ina umjesto u uplatu trošarina novac ulaže u dovršetak investicija“. U normalnoj zemlji ovakva bi rečenica nekoga odvela ravno u Remetinec! Tko se usudio trošarinu kao kapitalni državni porez ne uplaćivati u proračun već od tog državnog novca plaćati investicije Ine?

Tko je to odobrio – odgovor je moralo naći povjerenstvo. Ali, njih to ne zanima, njih zanima kako se osjeća Polančec jer je to uvod u njegov krešendo protiv HDZ-a! To što je Dragičević član HNS-a, kao i Nobilo, to što je Mesić bio član HNS-a, što su neki drugi haenesovci u priči oko Podravke, to što je uprava Ine u doba prvog ugovora bila u rukama ljevice, to stranački nitko ne kategorizira. Kao što nikome nije problematično što se danas ne može uopće provjeriti je li Polančec bio u posjetu Mesiću jer su knjige ulaska i odlaska na Pantovčak iz Mesićeva mandata arhivirane na određen broj godina!

Dakle, predsjednik koji je transkripte svog prethodnika, i to ratne transkripte davao šakom i kapom domaćim i stranim medijima, čovjek koji je javnosti predočio sve moguće Tuđmanove tajne, istinski je tako transparentan da kad se danas želi doznati s kim je uopće razgovarao, ne može se ustanoviti jer je on svoje transkripte, a kako vidimo čak i knjigu ulazaka u Pantovčak, već zapečatio i arhivirao. Za javnost su zabranjene! To se zove demokrat po vokaciji!