Vladu neće spasiti politička volja za obračunom s kriminalom ni gospodarski program. Spasit će je samo to što igrači u vlasti i oporbi njezinim rušenjem ne žele na sebe preuzeti odgovornost da su baš oni krivi što se pristup Europskoj uniji opet oduljio. Tako je SDSS, ključni HDZ-ov partner, nedvosmisleno poručio da bi bilo loše raspisivati izbore prije nego što Hrvatska potpiše pristupni ugovor s Europskom unijom.
Na sličnom je tragu i stajalište HNS-a, koji, kako sad stvari stoje, ne podržava Milanovićevu histeričnu politiku dolaska na vlast pod svaku cijenu, što je i prva pukotina u oporbenoj koaliciji, poznatoj po kukurikanju. To samo po sebi govori da će Vlada do daljnjega imati potrebnu većinu, pa je SDP-ov zahtjev za izglasavanje nepovjerenja čisto politikantske prirode.
U svemu je, međutim, zanimljivo i zašto se SDP-u toliko žuri doći na vlast, a ne nudi ništa konkretno. Je li to dijelom zahvaljujući riječkom lobiju, predvođenom Linićem i Jovanovićem, koji su postali najgrlatiji u stranci kad treba bacati otrovne strelice na vladajuće? Je li želja za što bržim dolaskom na vlast, pod bilo koju cijenu, potkrijepljena težnjom da se ne razriješi pitanje Tržnica Rijeka i uloge spomenutog dvojca? Jer je činjenica, kakav god Bajić bio, da u ovom trenutku zaslužuje podršku. Svako njegovo slabljenje slabi i borbu protiv korupcije i kriminala, a baš iz SDP-a dolaze signali kojima žele oslabiti Bajića. Zašto? Linić sigurno ima odgovor.
No, opstala Kosorova do kraja mandata ili otišla prije, neće se u ovoj državi dogoditi ništa značajno novo. Bili smo i prije svjedoci pučeva i pokušaja rušenja vlada, pa je život išao dalje, a problemi su se gomilali. Sjetimo se samo da je Tuđman 1991. išao formirati Vladu demokratskog jedinstva s oporbom kako bi sebi ojačao poziciju, jer su ga neki njegovi pokušali rušiti na početku rata. Mesić i Manolić pokušali su 1994. puč protiv Tuđmana, pa su ispali iz HDZ-a. Zatim je Budiša napustio Račana zbog odnosa s Haagom. I na kraju imamo Sanadera koji bježi i instalira Kosorovu, a sad se drugi put pokušava vratiti, zbog čega može pasti Vlada.
Pitanje je svih pitanja zašto je on otišao i je li toliko pokrao, boji li se toliko za svoju otuđenu imovinu da je ne izgubi pa je u stanju tome pretpostaviti i ulazak Hrvatske u Europsku uniju, ugled Hrvatske i usporiti gospodarski oporavak zemlje? Dakle, spreman je uništiti Hrvatsku zbog svojih osobnih interesa? Tko je zapravo Ivo Sanader? „Država to sam ja“, njegov je usklik, jer kralj je bio, radio je što je htio, otišao je i sad bi nas sve pokopao. Da sačuva pokradene milijune?
Ali to je moguće jedino u državi u kojoj se, kako je rekao sudac Turudić, u novinama primjenjuju udbaške metode denuncijacije. Ili u kojoj promišljeno i sistematski djeluje odvjetnik Nobilo, koji kreira spinove kako bi postigao svoje rezultate. Uz odličnu zaradu Nobilo ima i dodatne motive: strast za uništavanje HDZ-a, kao što je sa strašću i mržnjom želio pokopati Tuđmana u Haagu na slučaju Blaškić i drugima. Ili Šeks koji koristi trenutak da se ulizuje premijerki svojim pravničkim znanjima te je gospodar u Saboru i spašava većinu, ne otvarajući mandate Sanaderovim spavačima.
Kad strasti zavladaju politikom, kao kod Sanadera, Nobila i Šeksa, onda se politika pretvara u cirkus i ponižavanje demokracije i glasača, koji i dalje loše žive, nemaju posla te sve manje razumiju što političke elite izvode. Hrvatskoj je potrebnija nego ikad razumna, državotvorna opcija, novi političari. Hrvatskoj nedostaje lider. Sadašnja politička ekipa je prolazna, bit će potrošeni nakon ulaska u Europsku uniju. Hrvatskoj trebaju domoljubi i obrazovani, bez repova iz prošlosti. Potrebna nam je gospodarska obnova, a ova će se politička magla pročistiti. Ako Hrvati birači ne budu još jednom guske u magli.
Biračko tijelo Slažem se oko mlađih, sposobnijih, manje opterećenih, vedrijih, obrazovanijih ljudi. Trebaju nam. Htjela sam samo reći da ni mladost nije garancija, ako je duh u državi nezdrav duh koji sve zagađuje.