Nogometni stečaj

Da je Hajduk završio u stečaju bio bi prvi sportski klub koji bi dijelio sudbinu mnoštva hrvatskih poduzeća. Alternativa – stečaj ili privatizacija, koju većina bankrotiranih tvrtki nije imala, za Hajduk je završila dogovorom o privatizaciji. Bude li dogovor ostvaren, Hajduk bi bio naš prvi nogometni klub koji bi i formalno bio u privatnom vlasništvu. Ako se to dogodi, bit će to novost da neki nogometni klub bude i službeno, a ne samo nečije stvarno ali neformalno i pravno nedokazivo vlasništvo.

Ni činjenica da je država svojedobno nogometnim klubovima oprostila silne milijune neplaćena poreza, nije im bila dovoljna da počnu poslovati kao solidne firme. Rashodi su većine naših klubova daleko veći od prihoda. Klubovi već godinama žive od reklama, dotacija i prodaje ponekog uspješnog igrača.

Od prodaje ulaznica nitko i ne živi, niti može. Od njihove prodaje mogu valjda jedino kupiti mineralnu vodu i  toalet-papir, platiti čistačice i redare. Valjda više ljudi dođe u kino nego na utakmicu. A što i da gledaju? Klasa je malo, prosječnih suviše. Liga je i klupski neujednačena, timske razlike ogromne. Pogotovo između Dinama i manjih klubova. Tu nema nikakve sportske neizvjesnosti, draži i uzbuđenja, sve se unaprijed zna - jedino se ne zna koliko će golova razlike biti na kraju. Čak ni Hajduk Dinamu više nije ravnopravan suparnik.

Što bi se dogodilo da je Hajduk otišao u stečaj, bi li u njemu uopće “ozdravio”? Naš je nogomet odavno ozbiljno bolestan i Hajduk tu nije izuzetak. Kakvog smisla ima Dinamova superirnost u našoj ligi? Koliko znači ta domaća premoć vidi se kada izađe u Europu.

Koliko Dinamo vrijedi u europskim relacijama? Ništa više od latvijskih, austrijskih ili bjeloruskih klubova. Zar Hajduk prije dvije-tri godine nije od prosječnih Mađara isprašen do sramote! Istodobno dok naši klubovi u Europi ne znače ništa, dok ispadaju već u prednatjecanju, u Hrvatskoj su njihovi nogometaši zapravo “pravi Europljani”. Za svoj mizerni nogomet dobivaju silne novce, kao da su im rezultati europski.

Ima li u Hrvatskoj novčane moći i sportskog interesa za privatizaciju nogometnih klubova, za jaku prvu ligu, za europske rezultate i za sportski biznis? Nogomet nam životari, ali se od njega još uvijek sjajno živi. Čak i unatoč tome što nam je liga podijeljena kao i društvo, na malo onih koji imaju i mnogo onih koji nemaju.

Kakve sportske, etičke i navijačke svrhe ima natjecanje velikih i malih? Ako su u Prvoj ligi samo dva-tri velika i moćna kluba, a svi ostali mali i nemoćni, onda cijela liga nema nikakvog smisla. Onda je nogometni profesionalizam još jedna naša besmislica. Ako se ne može stvoriti ujednačena i kvalitetna profesionalna liga, onda je i ona zrela za stečaj.