Nova potvrda: naši su arhitekti najbolji u Europi

Kad je ugledna fundacija najveće europske nagrade Mies van der Rohe objavila da je među 340 projekata najbolja zgrada norveške Narodne opere i baleta u Oslu arhitektonskoga tima Snohetta (autori nove knjižnice u Aleksandriji), a da je mladi hrvatski Studio UP arhitekata Lee Pelivan i Tome Plejića najbolje projektirao novu gimnaziju “Fran Galović” u Koprivnici, tog su dana Lea i Toma dobili poziv da sudjeluju u radu žirija natječaja Europan. Dobar glas daleko se čuje! Međunarodni žiri te prestižne nagrade koja će dobitnicima biti uručena na svečanosti u Barceloni 28. svibnja ima pravo dodijeliti samo jednu nagradu, a i pohvaliti tek jedan projekt arhitektonskoga tima za koji misli da svijetu donosi nove ideje i prikladno funkcionalno promišljanje arhitekture.

Tako su hrvatski arhitekti pobijedili svoje kolege iz zemalja u kojima arhitekturu i urbanizam cijene mnogo više nego kod nas, gdje su proračuni ogromni i gdje se kuće kreiraju kako bi dale najviši standard svojoj sredini! Zato ovih dana slike koprivničke gimnazije objavljuju brojni tiskani i elektronski mediji, a o Studiju UP izvještava stručnu javnost i britanski tjednik WAN Review hvaleći njegov pristup u kreiranju srednjoškolske zgrade s pripadajućom sportskom dvoranom koja je u funkciji od 2007. godine. S europskim pobjednicima bili smo u njihovu radnom prostoru u Zagrebu, uz maketu koprivničke Gimnazije (na slici) koja je prvu nagradu dobila još 2003. kad je bila u “papirnatoj formi”. Arhitektica Lea Pelivan (rođena u Splitu 1976.) i Toma Plejić (rođen u Rijeci 1977.) diplomirali su 2001. na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, a Studio UP pokrenuli su 2003. godine. Što im znači ta europska nagrada?


GOLI OTOK Ozloglašeni otok na kojemu su komunisti zlostavljali neistomišljenike arhitekti vide kao mjesto memorije


Hrvatska među 40 najboljih
– Ta nam nagrada znači jako puno, no isto tako mislimo da za našu struku i šire znači još više – potvrdu da pripadamo europskom kulturnom kontekstu i da smo u njemu priznati. Podsjetimo se činjenice da je to tek drugi put da je Hrvatska dobila mogućnost sudjelovanja u Mies van der Rohe Award. Nevjerojatno je već da je netko iz Hrvatske uvršten u selekciju najboljih 40 europskih zgrada, a to se, evo, ponavlja već drugu godinu. Na prethodnoj selekciji bile su to zadarske Morske orgulje arhitekta Nikole Bašića i škola na Krku arhitekata Idisa Turata i Saše Randića, ove godine je uspjeh potvrđen Dječjim vrtićem Njirić+arhitekata i našim projektom Gimnazije u Koprivnici. Ni najoptimističniji među nama nisu se nadali nagradi – tumači Lea Pelivan. Uspoređujući zgradu opere u Oslu i koprivničku Gimnaziju koja uza zgradu ima na tlu ispisane oznake 46°09'N/16°50E geografskog položaja, Lea Pelivan kaže kako je međunarodni žiri sebi dao zadatak da nađe projekte mimo arhitektonskoga zadatka koji mi zovemo građevni program, te ocijeni i vrednuje nekakvu njihovu dodatnu kvalitetu. Zato je izabran taj nagnuti krov Opere koji sigurno nije bio zadan, a on je postao urbana javna ploha koja se kontinuirano koristi 24 sata, a u drugi plan stavio je operne izvedbe u dvorani, koje se održavaju jedanput ili dvaput dnevno. Slično je i kod nas, jer je riječ o prvom projektu koji je u Hrvatskoj rađen po principu javno-privatnoga partnerstva, a Koprivnica je imala ambiciju napraviti jedan dom za cijeli grad. U tom prostoru ujutro borave gimnazijalci, popodne dolaze sportski klubovi i održavaju se gradski događaji, tako da se dvorana koristi kao natkriveni gradski vrt. To izvrsno funkcionira uz mentalitet mirnih Podravaca, iako im je prvi susret sa zgradom vjerojatno bio šok jer su došli iz jedne supstandardne situacije u kojoj su bili prije. Oba nagrađena projekta ne bave se klasičnim zadatkom (fasada, proporcije, boje), već se slavi događaj u prostoru koji je platforma za sve ono što se u njemu može odigrati.

Između Oluje i pada Twinsa
Kad se iznose podaci iz “životopisa” Studija UP, često se navodi kako su upisali studij arhitekture nakon Oluje, a završili s padom Twinsa.

– Mislimo da je bitno stvoriti vremenski okvir našega djelovanja. Ta dva događaja, iz naše percepcije, imala su ogroman globalno-lokalni utjecaj. Pitate se: Kako stvarati u svijetu “nestabilnih slika”? Koja je nova uloga arhitekture? Dok stvarate – djelujete, pokušavate naći odgovor na ta i slična pitanja, revalorizirate neke dobro poznate vrijednosti i oblikujete nove. Uzbudljivo je. Svaki projekt je svijet za sebe, a svi skupa dijelovi su jednog univerzuma – kaže Toma Plejić.


ARENA ZAGREB Studio UP zamislio je zgradu kao kružnu građevinu s kosim ulaznim trgom i vertikalom

Na pitanje označava li ime njihova Studija UP, među ostalim, i Urban Planing, kažu da ne znači, ali može biti. Susreli su se s raznim tumačenjima, trebali bi ih sve zapisivati. Studio UP za njih označava prostor u kojem se marljivo i strastveno radi, u ozračju radionice. To je Studio UP! Više životni stil nego d.o.o.

Još je 2006. godine kao selektor Zagrebačkoga salona koji je te godine bio posvećen arhitekturi, španjolski arhitekt Manuel Gausa rekao da u Hrvatskoj vidi pravu ekspanziju nove arhitekture koju predvode upravo mladi hrvatski arhitekti. Kasnije su brojni drugi urednici stranih stručnih publikacija s velikim zanimanjem posvetili medijski prostor hrvatskoj arhitekturi. A sve je počelo s Programom poticajne stanogradnje koji je na malom broju stambenih građevina dao mogućnost mladim arhitektima da se dokažu. Rezultat je bio iznenađujuće dobar, kažu arhitekti Studija UP. Tih nekoliko stambenih zgrada postalo je zaštitni znak POS-a. Nakon toga je krenuo i val otvorenih arhitektonskih javnih natječaja, na kojima su mogli sudjelovati mladi arhitekti. Tako su i Pelivan/Plejić postali dio tog vala. Slažu se s time da mladi kad im se pruži mogućnost i dođu do posla, daju sve od sebe.

Koprivnica vjeruje mladima
Kako se dogodilo da je projektiranje koprivničke Gimnazije povjereno mladim arhitektima koji su zapravo bili bez iskustva s takvim gradnjama?

– To je više pitanje za stručni žiri koji je odabrao rješenje. Natječaj je bio anoniman, a poslije natječaja treba puno međusobnog povjerenja. Mislim da smo mi dobili puno povjerenje od gradskih vlasi na čelu s mladim gradonačelnikom, profesorom Zvonimirom Mršićem. Postoji niz sličnih situacija u svijetu, s više pozitivnih nego negativnih rezultata: primjerice Centar Pompidou u Parizu, u trenutku kad je sagrađen bio je šokantan za 95 posto Parižana, a danas je uz Eiffelov toranj jedan od glavnih zaštitnih znakova grada. Što se tiče iskustva, nedostatak iskustva stimulira vas da budete oprezni i da sve preispitujete, danas se stvari brzo mijenjaju, propisi, materijali, postupci… Iskustvo se stalno mijenja, nije smrznuto u vremenu i prostoru. Možda je presudnija sposobnost logičnog razmišljanja i komunikativnost – kaže Lea Pelivan.

Među aktualnim projektima, arhitekti ističu da dovršavaju poslovno-stambenu zgradu P10 u Splitu. U suradnji s Ivanom Franke i Silvijom Vujičićem rade na poslovnoj građevini Spectator grupe u Radničkoj ulici u Zagrebu koja će biti sagrađena do kraja godine. Projektiraju poslovni toranj s gradskim sadržajima Spalato Business Tower, a nastavit će rad na zgradi HZZO-a u Zagrebu i poslovno-stambeni sklop zgrada u bedemu Contarini u Splitu. Sudjeluju i na nizu arhitektonskih natječaja.