Nova stigma za državu?

Američka povjesničarka dr. Esther Gitman proučavajući dokumente iz NDH zaključila je kako je kardinal Alojzije Stepinac predvidio da će nakon kraja rata i antifašističke pobjede Hrvati kao narod biti prozivani i percipirani kao ubojice, upravo zbog zločina na koje je zagrebački nadbiskup upozoravao Pavelića i njegove ministre. Govorio je da će posljedice za poslijeratnu Hrvatsku biti teške te će ustaški ratni zločini kočiti razvoj hrvatskog naroda jer će za sobom vući teški teret grijeha koji se nikad neće zaboraviti. Na komunističkoj optuženičkoj klupi 3. listopada 1946. godine u Zagrebu Stepinac je sucima rekao: “Na sve tužbe koje su ovdje protiv mene iznesene odgovaram da je moja savjest potpuno mirna i da se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismijavanje, prijezir i poniženje nego mi je savjest čista i pripravan sam svaki čas i umrijeti. Potpuno sam nevin, a povijest će ocijeniti sav moj rad”. General Gotovina nakon vojne operacije Oluja upozoravao je na neprimjereno ponašanje nekih hrvatskih vojnika, on je od prvog dana stupanja u Hrvatsku vojsku učio branitelje da se moraju ponašati časno i pravedno i nikad ne popustiti “strastima mržnje”. Dvadeset godina od početka stvaranja moderne Hrvatske države generali Gotovina, Markač i Čermak čekaju presudu u Haagu, a riječi suca Orieja, budu li imale negativan kontekst, neće samo osobno ugroziti optužene nego će donijeti dugoročne posljedice novog stigmatiziranja hrvatskog naroda. Stepinac se na suđenju ponašao dostojanstveno, nitko i ništa nije ga moglo uznemiriti. Svjedočili smo ponosnom držanju generala Gotovine u haaškoj sudnici, razumjeli koliko mu je bilo teško ne biti na očevu pogrebu, ali nije želio moliti sud da ga pusti. Osobno mi je u New Yorku prije tri godine posvjedočila tužiteljica Carla del Ponte da uporno traži susret s Antom Gotovinom u Haagu, ali general stalno odbija tu mogućnost. Gotovina nije bio za zakulisne pregovore i političku kombinatoriku suda, a nije mu imponiralo ni to što se Carla oduševljava njegovim izgledom u generalskoj uniformi. Hrvatski optuženici u Haagu duboko su svjesni, a to su potvrdili i njihovi odvjetnici, koliko će presuda biti važna i za domovinu koju su obranili u agresorskom ratu. Je li hrvatska politička elita od vlasti do oporbe spremna za obranu svoje države od mogućih novih stigmi takozvanog zločinačkog pothvata?

Profesor Mirjan Damaška sa sveučilišta Yale poručuje da se nada da do osude generalima i tadašnjem hrvatskom državnom vrhu za zločinački pothvat neće doći. Bio bi to, tvrdi Damaška, njemu osobno kao i mnogim drugim Hrvatima, bolan udarac i veliko razočaranje. Naravno da slijedi žalba, zaključio je, ali bude li na kraju donesena pravomoćna odluka protivna interesima Hrvatske, javit će se potreba da se na razne načine ukloni stigma koja bi iz te odluke proizišla. Velika većina hrvatskog naroda vjeruje da postoji politička volja, potrebna domišljatost i pravna stručnost da se odbaci sve negativno što bi se moglo pokazati u presudi. U razgovoru za Politique internationale u Parizu 9. travnja 1996. predsjednik Tuđman na pitanje o Oluji odgovorio je: “Istina je da su se određene nepravilnosti dogodile u okviru ratnih operacija. Ali ne treba zaboraviti da je 1991. godine više od 100 tisuća Hrvata bilo istjerano iz tih područja. Tisuće su ljudi bile ubijene i u to doba nitko od onih koji su danas ganuti nije brinuo o njihovim pravima. Osobno sam dao nalog da se osveti treba čvrsto suprotstaviti. Pitam naše klevetnike da mi navedu i jedan rat u 20. stoljeću u tijeku kojeg se takve stvari nisu događale. Sjetite se rata u Alžiru, Vijetnamu... Mi smo briljantno vodili tu akciju i nitko to ne može niti će moći osporiti!”