Novi hladni rat

Novi hladni rat! Povratak snažne Rusije? Ponovne tenzije na relaciji Zapad - Moskva? U tom stilu domaći, ali i neki strani mediji pišu o razvoju događaja na međunarodnoj sceni u kojima je jedan od glavnih aktera Ruska Federacija. I zaista, ne nedostaje tema: postrojenja za raketni štit u Poljskoj i Češkoj, otkaz (suspenzija?) Sporazuma o konvencionalnim oružanim snagama u Europi, ruske najave da bi istu sudbinu mogao doživjeti Sporazum o nuklearnim projektilima srednjeg dometa, uzajamno britansko-rusko protjerivanje diplomata, neslaganja oko rješenja konačnog statusa Kosova, zamrznuti konflikti na južnom Kavkazu...

Unatoč cijelom nizu prijepora koji obilježavaju suvremeni trenutak odnosa Rusije sa zapadnim državama i njihovim institucijama, teško bi se bilo prikloniti predviđanjima koja govore u prilog fatalnim procjenama po dugoročnu stabilnost kontinenta. Međutim, ono na što se očito treba priviknuti to je jedan nov pogled na Rusiju, koja danas malo čime podsjeća na nejakog diva iz razdoblja u kojem je kremaljskim poslovima upravljao nedavno preminuli Boris Jeljcin.

Suvremena, Putinova Rusija po mnogo čemu je vratila samopouzdanje koje se raspadom Sovjetskog saveza otapalo velikom brzinom. Standard građana je bolji, procvalo je robno tržište, sređene su državne financije. Kako to uvijek biva, unutarnja stabilnost uvijek ide uz jačanje vlastitih interesa u bližem i daljem okružju. Što je država veća, prostor, ali i brojnost tema kojima se bavi razmjerno se povećava. Ipak, dio svijeta kojemu se Rusija prvenstveno obraća je Europa i to naravno nije slučajno.

Europski dio Rusije čini manje od četvrtine državnog teritorija, ali u tom dijelu živi oko 85% ukupnog stanovništva. Tu su najvažniji centri ruske gospodarske i kulturne moći. Rusija je članica Vijeća Europe, ima razvijene odnose s EU, postoji posebno Vijeće NATO-Rusija. Drugim riječima, i ruska je budućnost u najvećoj mjeri sadržana u brojnosti i kvaliteti odnosa s Europom. Stoga, današnje tenzije više podsjećaju na ulazak u novo razdoblje odnosa u ovom dijelu svijeta, pri čemu Rusija želi ostvariti što bolju poziciju i tretman u cijelom sklopu pitanja o kojima će u perspektivi nužno surađivati sa zemljama Zapada.

Od suprotstavljanja globalnom terorizmu i organiziranom kriminalu do borbe protiv proliferacije nuklearnog oružja. Međutim, današnja Europa korespondira na potpuno drugim osnovama od hladnoratovskog balansa snaga. Atraktivnost transatlantskih integracija, uvažavanje nacionalnih specifičnosti bez obzira na veličinu država članica, predstavlja europsku demokratsku stvarnost, što je sa svakim proširenjem Unije i NATO-a čini stabilnijom i prosperitetnijom. Na tim vrijednostima zasnovani odnosi s respektabilnom Rusijom biti će od najveće uzajamne koristi.