Novi Hrvatski Čovjek

Kampanje za i protiv EU ogolile su hrvatsko društvo. Na površinu su još više nego dosad isplivali mnogobrojni domaći politički, sociološki i ini problemi koji muče ovu zemlju i njezine ljude. U prvom redu, kampanja je prošla a da se najmanje čulo argumenata koji bi bili za ili protiv ulaska u EU. I na jednoj i na drugoj strani najviše smo čuli parole, demagogiju, slatkorječivost, obmanjivanje, jednostrane informacije, gledali smo i slušali ekshibicioniste svih vrsta, manipuliralo se, ali i nabacivalo uvredama. Kako je poručila jedna časna sestra, “neki su ljudi sa svojim neargumentiranim komentarima doista kao onaj Pavlov ‘mjed što ječi ili cimbal što zveči’, puno priče i buke u prazno.” Tako je i bilo.

Političari godinama nisu radili svoj posao za koji su također od svih nas plaćeni, a to je da informiraju građane. Tek se pet do 12 krenulo u kampanju koja je zapravo samo još više zaglupljivala, a najmanje je informirala. Tako je naša vanjskopolitička ministrica Vesna Pusić, koja je to postala zahvaljujući “velikom iskustvu kada su u pitanju međunarodni odnosi”, zaprijetila da nećemo imati mirovine ako ne uđemo u EU! Ta njezina retorika protivna zdravom razumu, u čemu i nije bila usamljena, bila je na razini one druge strane, samoproglašenih domoljuba kojima su puna usta Boga i Hrvatske, a s druge strane veličaju ustaške zločine i Antu Pavelića, citiraju njegove izjave koje bi trebale sve nas upozoravati kako je ulazak u EU zapravo zabluda, ne ustručavaju se pozdravljati ustaškim pozdravom koji nije stari hrvatski pozdrav, kako je sasvim pogrešno nedavno zaključila kninska sutkinja, te tumače da je Hrvatima Hitler dao državu. I u svemu tome ne vide problem, iako takvi stavovi nemaju nikakve veze s Bogom u kojega prisežu. Poražavajuća je činjenica da među braniteljima, logorašima i drugim ratnim stradalnicima nema ni izdaleka toliko netrpeljivosti i mržnje koliko se toga može naći kod nekih mladih ljudi koji su rođeni tek nakon ‘90. i koji nisu doživjeli Domovinski rat. Zašto je to tako? Je li to kućni odgoj? Bunt protiv sadašnjeg stanja? Potpuno neznanje?

Ili, jedan je čovjek doslovce ovako poručio: “Ja sam vojnik i ja za sve te stvari na koje vi gledate kao nepremostive probleme znam da se mogu riješiti s dovoljnom količinom ljudstva i UBS-a. Znate, nije oduvijek demokracije niti je nužno mora biti. U vojsci je nema.” Za neupućene, UBS je kratica za ubojita borbena sredstva! Što znači da je čovjek spreman i ubijati za ostvarenje svog cilja, a to je čista, arijevska Hrvatska! Sad je pitanje, je li to stvarnost ili ludost? Možemo se nadati da je ipak ovo drugo.

Na žalost, očigledno je kako je ova kampanja pokazala da se među dobrim dijelom protivnika EU nazire blagi fašizam! Kako drukčije nazvati njihove stavove koji idu za time da bi oni sve nacionalizirali, zatvorili granice i stvorili novi sistem u kojemu smo mi sami sebi dovoljni. Oni bi da smo mi neka nova Sjeverna Koreja. Vjerojatno bi radili i na stvaranju “Novog Hrvatskog Čovjeka” koji bi poslužio kao model svima kako pravi Hrvatina treba izgledati. Tko ne odgovara opisu, maknut ćemo ga! Tako je jedan prijatelj komentirao: “Ja sam sebe uvijek smatrao domoljubom. Ali ako su ovo nacionalisti, onda sam ja čisti boljševik, internacionalac”.

Nadalje, ti bukači protiv EU širili su danima izmišljenu poruku Ante Gotovine kako je i on protiv EU. Sve samo da što više ljudi uvjere da moraju glasovati kako general heroj misli i kaže. A kad je on javno objavio svoj stav, da je on za EU, onda je odmah od tih istih bukača nazvan izdajnikom i plaćenikom, ili u najmanju ruku vikali su da izjava možda nije vjerodostojna, da je to manipulacija. A svoje se prave manipulacije nisu stidjeli. No, ništa drukčije nije ni na krajnjoj, anarhističkoj ljevici. I ondje postoje snažni rušilački nagoni. Pa su se svi zajedno našli na istoj liniji obrane. Zasad najviše na internetu. Tu su najhrabriji. Tamo neka i ostanu!