Novi pokret nesvrstanih

Ni med cvjetjem ni pravice, pa zašto bi je onda bilo među umirovljenicima. Tragikomično je na što su neumoljivi ekonomski zakoni sveli život prosječnog zaposlenog Hrvata nakon višedesetljetnog radnog vijeka. Na kalkulaciju tešku 30 do 70 eura: isplati li im se riskirati s čekanjem na punu starosnu mirovinu pa stjecajem tko zna kakvih recesijskih i životnih okolnosti otići u prijevremenu ali manju mirovinu od one koju bi sada mogli dobiti. Ponovimo, riječ je o doživotnoj kalkulaciji na mjesečnoj razini teškoj “samo” dvjestotinjak do petsto kuna, a složenijoj i težoj za nekoga čija se mirovina kreće oko 2000 kuna nego za Šukera kad slaže državni proračun. Kao što je rezanje povlastica krenulo od invalida tako i mirovinska reforma kreće od žena i starije radničke klase.

Od onih kojih bi se poslodavci uglavnom rado što prije riješili, država i vladajuće financije ih još manje žele, ne vesele im se niti postojeći umirovljenici, kao niti porezni obveznici, a ni oni koji tek započinju radni vijek jer umjesto njih poslodavci će ako im već netko treba opet honorarno angažirati upravo već uhodane i jefitinije svježe umirovljenike. Čak i za sindikate ti nesretnici uz potencijalni manjak novca u blagajni objektivno predstavljaju “članstvo u osipanju” pa će se i njihov angažman svesti na rogoborenje, dok će oporba svoju čast braniti vjerojatno demonstrativnim izlaskom iz sabornice. Ali, zakonske promjene bit će usvojene i idemo dalje. Čak ni još jedan referendum ne bi nešto promijenio. Tih nekoliko tisuća, možda i desetaka tisuća, neće ništa izmijeniti na političkoj sceni kojom tako snažno drmaju ekonomski zakoni jer nisu dovoljno snažna i kompaktna društvena skupina. Posebice ne u državi u kojoj svatko sebično gleda svoje uske interese i uglavnom mu ne pada na pamet ni minimalno se žrtvovati za tuđa, pa ni opća civilizacijska prava. Časne izuzetke, posebice ako ih odlikuje upornost i odlučnost, nerijetko se u nas identificira kao čudake, pacijente, neradnike, anarhiste, komuniste... Osim ako im brojnost nije takva da onda ipak postaju koliko toliko respektabilna sila, kao što su branitelji. Stoga, i nepravda dvjestotinjak prijevremeno umirovljenih žena iz drugog mirovinskog stupa, zakinutih u pravima u odnosu na prijevremeno umirovljene iz prvoga stupa, a na koju novinari godinama upozoravaju, ponovno nije dirnula vladajuće kreatore mirovinskih izmjena. Tko mari za nepravdu tih žena ili prijevremenih umirovljenika nakon 1. listopada, koja se prvo mora opisati tako teškim birokratskim jezikom zakonskih odredbi, ali i tada posljedice te nepravde čak i kad se naočigled događaju nikad nisu tako očite i upečatljive kao snimka na YouTubu 12-godišnjice djevojčice koja baca tek okoćene štence u Vrbas.
 
Danas je jako važno, bez obzira za što se borite, artikulirati svoj cilj u okviru neke interesne skupine, po mogućnosti političke, a nepogrešiv je izbor još ako je ta skupina vladajuća. Onda sigurno nećete trpjeti nikakve nepravde. Štoviše, tada će i vaše privilegije biti zaštićene. Tako, iako relativno mala, ali moćna i častohlepna skupina saborskih zastupnika čije povlastice uključuju ne samo mogućnost da ranije odu u mirovinu i od “prijevremenih kalkulatora”, već i pod posebnim financijskim uvjetima, bezdušno će dignut ruku za nepravdu lakonski se tješeći vladajućim ekonomskim zakonitostima. Kad ste član neke interesne političke skupine, primjerice HSS-a, onda čak i ako ste u pacijentu ostavili iglu, doduše samo ako ste to učinili nenamjerno, možete postati i ravnatelj bolnice pa kao takav možete zaposliti i sina u bolnici “kako nezaposlen ne bi radio pizdarije”. Ili, kao član SDP-a , doduše ako ste dovoljno visoko pozicionirani možete dobiti povlašteni kredit, ili se voziti vojnim brodom oko Brijuna. Stoga, nesvrstani, vrijeme je za novi pokret.