Novinari bez povlastica

Jeste li i vi kupili dionice T-HT-a?", pitao me čitatelj i ne pričekavši odgovor nastavio: "Znate li koliko je Večernjakovih novinara kupilo dionice? Vi sigurno ne čekate u redu, imate veze, vjerojatno samo nazovete i sve je riješeno." Pokušala sam odgovoriti, ali gnjevni čitatelj to nije htio slušati, nego je naš razgovor završio s onom poznatom: "Znam ja takve poput vas!"

Ne znam je li htio reći da zna takve kakvi su novinari općenito ili baš ja, osobno. Nije to ni presudno. Premda su novinari različite osobe, rado kažem da sam novinar više od 30 godina i nimalo se ne stidim svojeg zanimanja. Štoviše.
Ali, vraćam se tamo kamo je čitatelj ciljao. Znam da su neki novinari kupili dionice, istina, ne znam je li ih već tko prodavao, ali znam da niti ih je tko preko reda kupovao, a onda nije ni prodavao. Zašto sam tako sigurna? Dva su razloga tome.

Prvo, nisu novinari nikakva povlaštena kasta da bi već samo zato što su novinari bili lišeni čekanja u redovima bilo za dionice ili bilo gdje drugdje. Redove preskaču svi oni koji koriste osobna poznanstva i prijateljstva, bez obzira na zanimanje.

Drugo, Večernjakovi novinari moraju poštovati svoj Etički kodeks, a u njemu, prepričano, piše da novinari ne smiju zbog vlastite koristi upotrijebiti financijske podatke do kojih su došli prije njihova objavljivanja, zatim, ne smiju kupovati niti prodavati dionice ili obveznice o kojima su nedavno pisali ili namjeravaju pisati, a ako bi slučajno morali pisati o dionicama za koje su zainteresirani oni ili članovi njihove obitelji, o tome bi trebali obavijestiti glavnog urednika.

Uza sve to, novinari moraju poštovati direktive EU koje, među ostalim, kažu da se ne smiju navijački odnositi ni prema investitorima niti prema izdavateljima. Dakle, večernjakovcima se baš ne bi dobro pisalo kad bi kršili preporuke Etičkog kodeksa.

Zašto se čitatelj ljuti na novinare? Čini mi se da je zbog višesatnog čekanja u redovima bio ljutit na cijeli svijet, ali, ipak, imao je on povod za optužbe novinara. Prošlih se dana naslušao i načitao prozivanja korumpiranih novinara, ali, na žalost, nijednog imena i prezimena. Na žalost, ne zato što mislim da nema podmićenih i kupljenih novinara, nego zato što bi takva novinarska imena trebalo objaviti i tako skinuti ljagu sa cijelog ceha. Ako pak prozivači nisu spremni reći imena, neka šute  zauvijek.