Novinari ili kopirke?

Potužio mi se neki dan mlađi kolega da je svoj tekst, tek neznatno izmijenjen, pročitao u drugom dnevnom listu. Pitao me što da radi, a ja mu nisam mogla savjetovati ništa efikasno. Sam je rekao da će se potužiti HND-ovu Vijeću časti. Podržala sam ga, svjesna da to nije ono što bi ga moglo zadovoljiti i da taj potez neće pridonijeti da se sutra ne dogodi isto, njemu ili bilo kojem drugom novinaru u Hrvatskoj.

I čitatelji su me već pitali kako je moguće da u različitim novinama čitaju vrlo slične tekstove, a nije riječ o agencijskim vijestima. Je li moguće da novinar iz jedne redakcije prepisuje od kolege iz druge redakcije?

Moguće je. Zbog procesa proizvodnje i zbog loših urednika. Naime, svuda u svijetu, pa tako i u nas, prva novinska izdanja pojavljuju se na tržištu večer prije datuma koji nose. Drugim riječima, čitatelji mogu sutrašnje novine (četvrtak), koje se tiskaju u njihovu gradu, kupiti već večeras (srijeda) oko 20 sati. Oni ih kupuju na kiosku, a urednici sve sutrašnje novine dobivaju na stol i pomno pregledavaju što ima konkurencija, a što "mi" nemamo.

Do jutra  svi imaju sve. Bilo da je riječ o zagrebačkim, splitskim, riječkim, osječkim ili nekim drugim dnevnicima.
Ništa neobično. Svi dostupni mediji oduvijek su legitiman izvor za vlastitu novinarsku priču. Dakle, izvor ili poticaj da se napiše vlastita priča, a nikako da se jednostavno prerađuje ili prepisuje.

Drugim riječima, dobar će urednik, zapazivši neku informaciju koju on nema, dati novinaru zadatak da ide korak dalje od podataka koje ima konkurencija. Tražit će izjave aktera iz vijesti, proširivanje i objašnjavanje podataka i tome slično. Loš će urednik dati novinaru zadatak da već objavljenu informaciju malo preradi, što u principu znači malo drukčije posložiti objavljene podatke.

Tekst mojeg mladog kolege iz Večernjaka došao je u konkurentskom listu u ruke lošeg urednika, ali i u ruke lošeg novinara, koji je i sam mogao pokazati više kreativnosti pri obradi tuđe informacije.

Razočaran, ali i pravdoljubiv, Večernjakov je novinar razgovarao s prepisivačem i, što se moglo i očekivati, ništa nije postigao. Niti je čuo ispriku, niti bilo kakvo opravdanje, a niti je stekao dojam da se prepisivač barem zamislio nad svojim postupkom. Ali zato Večernjakov mladi novinar već ima svoje mjesto u Večernjem listu, a prepisivač u konkurenciji neće dospjeti dalje od kopirke.