Novinari se vraćaju profesiji

Kako da novinar danas svojem djetetu objasni da nije izmislio sve one članke objavljene u novinama, da ne laže? Kako da mu i dalje bude uzor, koji stalno tupi da se ne smije lagati, izmišljati, nego da treba biti pošten? Može li se novinar još nadati da će mu prijatelji vjerovati? Hoće li mu i dalje biti prijatelji?

S koliko će nelagode novinar idućih dana odlaziti na razgovore i intervjue sa sugovornicima? Hoće li ljudi vjerovati da će biti objavljeno baš ono što su rekli? Koliko će snage biti potrošeno na uvjeravanja i dokazivanja da on nije “taj tip” novinara?

A kako je svako zlo za neko dobro, to će se novinari svakako morati vratiti profesiji i prisjetiti se profesionalnih i etičkih načela svoje struke.
Novinarski posao nije lagan, radno je vrijeme sedam dana u tjednu i 24 sata na dan, mobitel ne smije biti isključen, a u glavi stalno kuca sat koji tjera na utrku s vremenom. Zar nije dovoljno rječit podatak da je njihov životni vijek u prosjeku pedeset i koja godina. Tek rijetki dožive mirovinu, a još rjeđi u njoj i uživaju.

Istina, snažan tehnološki razvoj s jedne je strane novinarima velika pomoć (mobiteli, kompjutori, internet, fotoaparati, kamere...). Doznati željeni podatak može se u svakom trenutku, potrebni sugovornici dostupniji su nego ikad, javiti se u redakciju moguće je odasvud. S druge pak strane, sve te mogućnosti tjeraju novinara da bude brz, po mogućnosti brži od drugih, što istodobno uključuje dozu površnosti, a onda se i pogriješi.

Neumjerenost, čak ovisnost o modernoj tehnologiji, također nije dobra, štoviše, za novinarstvo je pogubna. Neprofesionalno je raditi intervju i s kim dopisujući se elektroničkom poštom iz uredske ili kućne fotelje. Novinar mora vidjeti sugovornikove reakcije na pitanja i mora biti spreman na potpitanja. Novinar ne smije vjerovati onome što je čuo, mora to provjeriti, novinar ne može izvijestiti o događaju ako nije bio na poprištu, itd., itd.

Napokon, taštinu treba staviti u drugi plan, bahatost zamijeniti susretljivošću, a kalkulantstvo poštenjem. Stalno treba imati na pameti da radimo za svojeg čitatelja, gledatelja ili slušatelja, a njih se ne  smije podcjenjivati.

Novinarima ovih dana, ma gdje radili, zaista nije lako.