'Novine će preživjeti, ali...'

Slikovito i duhovito piše mi čitatelj: “Zavaljen na kauču poslije ručka, bez straha da će mi novine pasti na trbuh, a naočale ostati na nosu, kada i ako zaspim, zalažem se za pisane medije (u ovom času Večernjak) i mislim da i ti mediji svoje konje za trku imaju. Sada je moderno sjediti doma (hemoroidni kompleks) i čitati na monitoru, ali novine će preživjeti, a to, naravno, ovisi o uredništvima, ali i zastupnici(a)ma.”

Večernjak se, dakle, ne bi trebao bojati za svoje tiskano izdanje iako i naše online izdanje ima vrlo lijepe rezultate (oko 70.000 ljudi na dan čita Večernjak preko interneta), a ni konkurencija ne spava. Proteklog tjedna puno sam razgovarala i dopisivala se s čitateljima o povjerenju koje čitatelji imaju u papirnata izdanja, o čemu sam pisala u prošlotjednoj kolumni. No, čitatelji su, mislim sasvim opravdano, tu priču povezali i s pričom iz jedne druge kolumne, o čitateljima kao novinarima.

Već citirani čitatelj o tome kaže: “Ako netko želi blogirati ili imati svoju web stranicu da bi objavio svoje mišljenje, zašto mu i papirnati Večernjak ne bi pružio tu priliku? Čitatelji danas mogu samo odgovarati na vaše online pitanje ili sudjelovati u rubrici 'Ja to kažem’, ali mene kao čitatelja nitko ne pita za moje mišljenje. Zar vlasnici brane da se Večernjak otvori čitateljima?”

I mnogi drugi vjerni čitatelji traže svoj prostor u listu, a neki su i vrlo konkretni: “...rubrika Otvoreno je zauzeta, objavljuje priče o nevoljnicima, rubrika Forum pretijesno je skrojena za naša mišljenja, pa predlažem sasvim novu rubriku, na jednom širokom stupcu za početak, gdje bismo objavljivali i podobna i nepodobna razmišljanja, ali nikako uvredljiva, huškačka, rasistička i slično. Trebalo bi nas ograničiti na 30 do 40 riječi.”

To, dakle, poručuju čitatelji redakciji i glavnom uredništvu, a čitatelj s početka kolumne pomalo me i provocira. Piše: “Funkcija zastupnika u prvi mah mi je bila pomalo smiješna, no iz dana u dan, po svemu objavljenom, vidim da se griješi, ali i da se treba popravljati, pa i onaj dio koji zastupa glavno uredništvo, premda se to, vjerojatno, tretira kao gledanje u tuđe dvorište...

A ja kao čitatelj imam pravo predložiti iz vlastitih razloga (džep) da Večernjak informaciju mora pratiti komentarom ili nekim drugim novinskim oblikom, a ne da moram čitati i lijeve i desne, gornje i donje, prednje i stražnje, a bogme i astrološke novine.” Prozvana sam, dakle, da dokažem jesam li zaista vaša zastupnica ili samo “plešem” između redakcije i čitatelja, a zapravo samo branim Večernjak. Evo, javno dajem glavnom uredništvu i redakciji vaše prijedloge na razmatranje. Odluka je njihova.