O bošnjačkom i bosanskom

Jednom me mlada znatiželjna Njemica, inače očarana muslimanskom Bosnom, pitala zašto ja jezik bosansko-hercegovačkih Bošnjaka nazivam bošnjačkim.

- A kako bih ga trebao nazivati?

- Pa onako kako ga nazivaju sami Bošnjaci, bosanski.

- Dobro, a kako vi Nijemci, na njemačkom jeziku, imenujete taj jezik?

- Bosnisch.

- Eto, vidite, ni vi jezik Bošnjaka na svom njemačkom ne nazivate onako kako ga oni sami nazivaju na svom bošnjačkom, pa zašto mislite da bismo ga mi na hrvatskom trebali imenovati onako kako ga imenuju Bošnjaci. Uostalom, mi ni za vaš materinski njemački ne kažemo Deutsch, kao što vi kažete, nego njemački, kao što ni vi naš hrvatski na svom njemačkom ne zovete hrvatski, nego Kroatisch.

Mlada se njemačka slavistica na to kiselo nasmijala, ne znajući što bi odgovorila, ali sumnjam da sam je baš posve razuvjerio. Ona, naime, samo ponavlja što je čula u Sarajevu od autoriteta kojima vjeruje više nego meni. Kako ti autoriteti nisu utjecajni samo u Bosni i Hercegovini, nego i na mnogim drugim, pa i na ovim našim hrvatskim stranama, a s posljedicama koje nisu nimalo bezazlene, nužno je opet reći poneku.

Kažem opet, jer nema tome davno da sam i jednom našem saborskom zastupniku, po narodnosti Bošnjaku, morao tumačiti da hrvatski statistički zavod nije pogriješio kad je jezik bosansko-hercegovačkih, hrvatskih i, uopće, svih Bošnjka nazvao bošnjački.

Dakle, u suvremenom hrvatskom standardnom ili književnom jeziku za jezik Bošnjaka postoji samo jedan naziv - bošnjački. Pridjev “bosanski” u tom jeziku znači - ono što se odnosi na Bosnu i Bosance i upotrebljava se, primjerice, u sintagmama bosanski običaji, bosanske ceste, bosanska jela, pa i bosanski jezici (a to su: bošnjački, hrvatski, srpski), dijalekti, govori, žargoni.

Bošnjak je u hrvatskom jeziku pripadnik bošnjačkog naroda (koji ne mora živjeti u Bosni), a Bosanac stanovnik/građanin Bosne. Ista razlika postoji između Srbijanca (stanovnik Srbije, ne nužno i Srbin) i Srbina (pripadnik srpskog naroda, ne nužno i Srbijanac), a postojala je i između Hrvata (pripadnik hrvatskog naroda) i Hrvaćanina (stanovnik Hrvatske), ali se u suvremenom jeziku na žalost izgubila.

Prema tome, dragi autoriteti i ostali, Bošnjaci govore bošnjački; Bosanci mogu govoriti bošnjački, ali i hrvatski, srpski, turski ili, recimo, hercegovački; Bošnjak je pripadnik bošnjačkog naroda (i ne mora biti Bosanac), a Bosanac je čovjek u Bosni ili iz Bosne.

Tako je u hrvatskom, a kako je u bošnjačkom, o tome nek’ odlučuju Bošnjaci!