O Srbinu na Pantovčaku

Čim su u Americi izabrali crnca za predsjednika, odmah se našao neki medijski mudrac da upita kad će se to dogoditi u Hrvatskoj. U prvi mah sam pomislio da netko želi predložiti Antimona iz «Večernje škole» za tu funkciju, i to mi je bilo simpatično.

Ali onda sam shvatio: zapravo se pita kad će predsjednik Hrvatske biti Srbin, i zaključuje se da neće tako skoro. A to mi je već bilo mnogo manje simpatično, pogotovo kad sam vidio kako su mnogi spremno prihvatili tu bolesnu analogiju. Jer, usporedba Srba u Hrvatskoj i crnaca u Americi je i lažna i jako zlonamjerna.

U Americi su predrasude prema crncima zasnovane na boji kože i na činjenici da su crnci nekad bili robovi. A to je, naravno, nešto sasvim drugačije nego kod nas: niti se Hrvati i Srbi fizički razlikuju, niti su ikada bili u onakvu društvenom odnosu kao bijelci i crnci u Americi. Zato rezerve Hrvata oprema Srbima – onoliko koliko postoje – imaju sasvim drugačije podrijetlo.

Tko želi znati kakvo je ono, neka se upita jesu li crnci ikad ratovali protiv Amerike, jesu li u njoj pokušavali osnovati vlastitu državu i jesu li po zidovima pisali OVO JE AFRIKA? Ako, dakle, Hrvati u nečemu zaziru od Srba, onda taj zazor nije zasnovan ni na kakvim rasnim teorijama, nego na bolnom povijesnom iskustvu. A i tada je vrlo selektivan, pa je zato daleko od rasizma.

Broj hrvatsko-srpskih brakova jasno pokazuje da Hrvati nemaju ništa protiv pojedinačnoga Srbina i Srpkinje, ali im se ne sviđa politika srpske manjine u Hrvatskoj i politika države Srbije. A iz toga slijedi zaključak: Hrvati bi glatko izabrali Srbina za svoga predsjednika, samo kad bi mogli povjerovati da on nije srpski političar. Kao što Obama nije crnački političar, nego je američki.

Sve je to jasno razumnu čovjeku. Pa ako je tako, čemu uopće cijela ta rasprava? Odgovor će lako dati onaj tko zapazi da napisničari koji pitaju kad će Hrvati izabrati Srbina za predsjednika ne spominju ni jedno konkretno ime. To je zato što njima i nije do toga da Srbin dođe na čelo Hrvatske, nego im je isključivo do toga da Hrvatsku ocrne i prikažu kao rasističku sredinu. A čine li to zato da bi se osjećali boljima od svojih bližnjih, ili zato što ih netko za tu rabotu plaća, meni je posve svejedno.

Meni je stalo samo do logike. A logika bi tražila da onaj tko poteže analogije između Amerike i Hrvatske to čini dosljedno, pa da i na sebe primijeni američko iskustvo. Nije prošlo mnogo vremena otkako je neki novinar u New Yorku dobio cipelu iz najuglednijega lista, i to zbog toga što je izmišljao podatke i falsificirao vijesti. Pa se onda ja pitam: a kad će se to i kod nas dogoditi?