Obama melem i za financijsku depresiju

U Americi ali i u svijetu slavi se odlazak nepopularne Busheve administracije. Uz Bijelu kuću demokrati su osvojili i većinu u Kongresu, pa će im biti relativno jednostavno donositi nove potrebne zakone. No, voditi zemlju nije isto kao i voditi predizbornu kampanju u kojoj se daju mnoga obećanja, znajući da ih se možda i neće ostvariti. Barack Obama do 20. siječnja ima vremena pripremiti programe za promjene koje je najavio.

Obećao je porezne olakšice za srednji sloj, razvoj alternativnih izvora energije, povećanu zdrastvenu zaštitu za siromašne i zaštitu okoliša. S nestrpljenjm se očekuju prvi potezi za rješavanje najveće gospodarske krize nakon tzv. velike depresije iz prošlog stoljeća. Potrebno je djelovati istovremeno na zakonodavnom i fiskalnom području. Svi su suglasni da je nužan novi zakon o kontroli i nadzoru izdavanja i trgovanja derivata vrijednosnica, kojih je u nekoliko zadnjih godina izdato četiri puta više od ukupnog bruto društvenog proizvoda Amerike.

Nemogućnost njihove naplate izazvala je golemu financijsku krizu u Americi i u cijelom svijetu. Međutim nikome nije jasno do koje će se granice primjenjivati stroga zakonska kontrola. Pitanje je da li će se kontrolirati i rad tzv. Hedge fondova koji su također akumulirali veliku vrijednost. Prvi nacrt novog zakona izradila je Busheva ekipa s ministrom financija Paulsonom, ali će se konačno donošenje prepustiti Obaminim ljudima.

Očekuju se rasprave o fiskalnoj i monetarnoj politici. Središnja banka FED povukla je gotovo sve poteze koje je imala na raspolaganju. Smanjila je kamatnu stopu na samo 1 posto i potaknula financijske injekcije u banke, te odobrila dodatna sredstva za interventna zaduženja. Usprkos svim ovim mjerama koje inače potiču inflaciju, to se nije dogodilo, što ohrabruje središnju banku da nastavi istu politiku. No, ostaje pitanje buduće fiskalne politike i pravca kojim će krenuti nova administracija.

Brojni ekonomisti zagovaraju primjenu Keynesove teorije po kojoj država u kriznim vremenima mora aktivno djelovati povećanim investicijama u infrastukturu. Potrošnja je pala u trećem tromjesečju za 3,1 posto, što se nije dogodilo od 1980. godine. Dug potrošača popeo se od 48 posto iz 1980. godine na nevjerojatnih 98 posto bruto društvenog proizvoda, pa se najavljuje pad potrošnje i u četvrtom, blagdanskom tromjesečju.

U takvim uvjetima država bi investicijama u infrastrukturu trebala nadomjestiti pad potrošnje. Obama je najavio izgradnju škola, bolnica... Financijske injekcije u banke zaustavile su negativne trendove, ali kreditiranje nije obnovljeno. Banke su prvih 250 milijardi dolara državne pomoći iskoristile za popravljanje bilanci a ne za izdavanje kredita. U Obaminum savjetničkom timu je hvaljeni ministar financija iz Clintonove administracije Robert Rubin koji zagovara fiskalnu disciplinu.

On poručuje da će se investicije države osjetiti tek nakon određenog vremena, a kriza je takva da treba djelovati odmah. Svima je jasno da Obama nema čarobni štapić kojim može riješiti trenutnu krizu i nagomilane probleme, ali je izuzetno važno tko će biti novi ministar financija i koliko će aktivnu ulogu u rješavanju krize imati država. Obama mora vratiti povjerenje investitora i time smanjiti posljedice američke krize koju osjećaju svi građani na globalnoj razini.