Obama nema prioriteta, on mora popraviti sve

Nikada dosad izabrani američki predsjednik nije otišao na božićne blagdane gotovo potpuno obavljena posla. Barack Obama, nakon veličanstvene pobjede koja je obilježila 2008, a vjerojatno i 21. stoljeće, izvenrednom brzinom složio je administraciju i pokazao Americi i cijelome svijetu da je čak i prije roka potpuno spreman preuzeti možda najveću odgovornost u povijesti planeta.

On je u mnogo težoj situaciji nego neki njegovi prethodnici, zato što je upravo Amerika i politika koju je provodio George Bush dovela sebe samu, ali i ostatak svijeta, na rub katastrofe. Godina u kojoj će Obama postati predsjednik bit će još teža i bolnija – bit će to godina u kojoj će se u potpunosti otvoriti svi ponori, politički i ekonomski, a novi će predsjednik, već u prvim minutama nakon inauguracije, morati početi djelovati odlučno i brzo.

Prosječan čovjek vjerojatno ne može ni pojmiti razmjere onoga što se Obami zapravo već sručilo na leđa. Gotovo da nema područja na kojem Bush nije zabrljao, i to toliko da se nedavno na ekranu CNN-a pojavilo pitanje – George Bush: Ima li čega što je bilo dobro? Stoga nije čudno da od Obame tristotinjak milijuna Amerikanaca i oko šest milijardi Zemljana očekuje da unese malo svjetla u budućnost.

Amerika je u ponoru i još nije potpuno sigurna je li udarila o kameno dno. Crne prognoze govore da će nestati oko četiri milijuna radnih mjesta, da će se financijski sustav i dalje urušavati... Sam Obama kazao je da je rupa, iz koje će se Amerika sama morati iskopati, zaista golema. U ovome trenutku, kad mu je gotovo svaki dolar potreban kako bi ga usmjerio u izlazak iz krize, on je suočen s proračunskim deficitom do 1000 milijardi dolara koliko je Bush u pet godina spiskao na besmisleno ratovanje. Uza sve to, iz dana u dan sve više američkih obitelji živi na granici siromaštva, bez zdravstvenog osiguranja i bez sigurnosti da će novac koji su godinama ulagali u mirovinske fondove ikada rezultirati mirovinom.

Na međunarodnom planu čvor je zamršen i neće ga biti moguće presjeći mačem, nego će Obama morati strpljivo i oprezno razmrsivati končiće. Iako je Irak golem problem, Obama kaže da noću ne spava zbog Afganistana, zato što kaos u toj zemlji izaziva domino-efekt u koji je izravno uključen Pakistan, nuklearna sila koja već sada teško može kontrolirati bujanje ekstremizma i terorizma na nekim dijelovima svoga teritorija.

Sve se to prelijeva u drugu nuklearnu silu – Indiju. No tu je i Iran i činjenica da su odnosi zaoštreni zato što hladnoratovski sporazum o kontroli nukelarnog naoružanja ne može više dati odgovor na ono što se u svijetu događalo u posljednjih petnaestak godina. Sve ovo dosad navedeno izravno je vezano uz palestinski problem, koji treba početi hitno rješavati jer bi u protivnom pojas Gaze, u kojem više nema što za jelo ni u kontejnerima, mogao većem dijelu svijeta eksplodirati u lice.

Klimatske promjene su možda najstrašniji dio naslijeđa. Izgubljeno je barem osam godina, a znanstvnici koje je Obama uzeo u svoj tim jasno su kazali da će biti potreban nadljudski napor i gomila novca kako bi se pokušao zaustaviti proces koji se odvija puno brže od onoga što su predviđali najpesimističniji znanstvenici.

No tu nije kraj, zato što je Amerika zapustila i odnose sa svojim tradicionalnim “dvorištem” Južnom Amerikom, ali i s europskim partnerima. Trebat će odmah početi sređivati i odnose s Rusijom jer je Moskva već pokazala da na stražnjim nogama čeka Obamine odgovore na neke ponude. Tu negdje uletjet će Kina, ali i Afrika, velika rana na savjesti planeta.

Čitajući intervju s ovim čovjekom, svakome brzo postane jasno da je on potpuno spreman za sav ovaj užas, odnosno da je bio spreman i prije trenutka kad je objavio svoju kandidaturu. No ipak, ima nešto sa čime se još nije uspio pomiriti i naglašava da sumnja da će to ikada moći u potpunosti učiniti. To je ulazak u savršeno čuvan “predsjednički mjehur” koji mu ne ostavlja mogućnost da nalije benzin u svoj auto, da ode u špeceraj ili da svoje djevojčice odvede u park. Kaže da su to stvari koje su dobre za svakog čovjeka i da ih se ne želi odreći, zato što bi to bio prekid veze između njega i onih koji su ga izabrali. Činjenica da mu je upravo to nezamislivo ulijeva nadu da bi zaista mogao uspjeti.