Obama traži strpljenje, a rezerve se prazne

Američka javnost i poslovni ljudi s nestrpljenjem su čekali objavu plana Ministarstva financija o oslobađanju banaka od tzv. toksičnih financijskih derivata. Prisjetimo se da je radi obnavljanja kreditne sposobnosti najprije Kongres u listopadu prošle godine odobrio bankama paket pomoći od 700 milijardi dolara. Bushova je administracija tada bila kritizirana da najvećom državnom intervencijom u povijesti Amerike vodi zemlju u socijalizam. Bush je odgovorio da bi nedjelovanje bilo štetnije jer prijeti urušavanje cijelog financijskog sustava.

Brzo se zaključilo da ta sredstva nisu dovoljna pa je na Obamin prijedlog odobren novi paket pomoći gospodarstvu od 878 milijarda dolara. Istodobno je središnja banka FED smanjila kamatnu stopu gotovo na ništicu i ubacila više od 2,6 bilijuna dolara u bankarski sustav. Očekivani su rezultati izostali i banke još nisu posve obnovile kreditiranje. Neke su čak najavile da će vratiti dio pomoći državi jer ne žele pristati na uvjete poslovanja koji s novcima dolaze. Boje se državnim dužnosnicima osigurati cjelovit uvid u poslovne knjige, čime bi otkrile i ukupne dubioze.

Očito, problemi su u bankama ozbiljniji jer iznos problematičnih financijskih derivata raste iz dana u dan. Investitori su spremni otkupljivati od banaka te derivate za 30 posto njihove vrijednosti, ali banke ih ne žele prodavati ispod 60 posto vrijednosti, brinući se da bi ih niža cijena dovela u nelikvidnost, odnosno bankrot.

Novi plan ministra Timothyja Geithnera ima mnogo nepoznanica i temelji se na nekoliko pretpostavki od kojih je najneizvjesnija ona da će vrijednost kupljenih problematičnih derivata aukcijom u skoroj budućnosti porasti pa će Obamina vlada prodajom profitirati. Planom se predviđa otkup do 1 bilijuna problematičnih derivata, a procjenjuje se da ih u bankama ima više od 2 bilijuna i da bi taj iznos u skoroj budućnosti mogao znatnije narasti.

Premda je Wall Street reagirao pozitivno na objavu plana, mnogi nisu optimistični jer su za stabilan rast dionica potrebne vijesti tvrtki o ostvarivanju profita, a ne gubitaka i očito će za to, kako priznaje i Obama, trebati vremena. Analitičari podupiru vladinu politiku intervencija u gospodarstvo i pojačanu potrošnju usprkos proračunskom deficitu te su složni s politikom središnje banke o smanjivanju kamatne stope i ubacivanju novih sredstava u bankarski sustav riskirajući inflaciju na dugi rok.

Poručuju da pristup svim bankama ne smije biti jednak već da vlada mora privremeno preuzeti problematične, restrukturirati ih i u kratkom roku prodati kao što je napravila i osamdesetih godina s kreditnim zadrugama koje su financirale kupnju nekretnina. U protivnom, državne se intervencije sve više definiraju kao ulijevanje vode u bačve bez dna s primjedbom da su profiti pripali pojedincima, a gubici se dijele na sve.

Većina građana slaže se s vladom da bez rješavanja problema banaka nema oporavka i zato pitaju zašto se ne primjenjuju provjereni recepti već se smišljaju nove metode velikih rizika, a time i neizvjesnih rezultata. Opasnosti od inflacije zbog velikih intervencija i visokog deficita, a time i pada vrijednosti dolara najviše se boji Kina koja drži više od 1 bilijun rezervi u američkim državnim obveznicama i jednako toliko u različitim dolarskim obveznicama. Zbog toga i lobiraju za novu svjetsku valutu, što je Obama pametno odbacio.