Zahvaljujući zviždačima i curenju podataka, svijet je doznao da se Amerika službeno bavi mučenjem ljudi. Zahvaljujući zviždačima i curenju podataka, svijet je doznao za ciljana ubojstva bespilotnim letjelicama. Čitav taj program bio je, naime, klasificiran i danas o njemu uopće ne bismo razgovarali da nije bilo curenja podataka. Zahvaljujući zviždačima, svijet je doznao o prisluškivanju američkih građana bez sudskog naloga, programu koji je pokrenut u vrijeme G. W. Busha i koji je bio skrojen mimo zakona i ustava.
Zahvaljujući jednom zviždaču, koji je sada odlučio sam otkriti svoj identitet, svijet je doznao za Prizmu, najveću špijunsku aferu digitalnog doba. Ništa od toga ne bismo znali da nije bilo hrabrih zviždača i slobodnih medija. Da se pitalo Busha ili Obamu, sve te spoznaje ostale bi javno zatajene. Ako je toliko velik broj značajnih mračnih tajni o američkoj politici izašao na vidjelo samo zahvaljujući slučajnosti i hrabrosti zviždača, kakva još kršenja građanskih sloboda provodi Amerika a da za to ne znamo?
Barack Obama se, nažalost, ne trudi da to doznamo. Trudi se da zataji. Uselio se 2009. u Bijelu kuću obećavajući transparentnost i javno hvaleći zviždače kao \"najbolje izvore informacija o zloporabi vlasti\". Pa ipak, njegova administracija progoni zviždače s većom osvetoljubivošću nego itko prije. U najmanje šest slučajeva curenja podataka, Obamina administracija kazneno je gonila zviždače na temelju zakona o špijunaži. Administracije svih prijašnjih predsjednika zajedno koristile su taj najstroži oblik gonjenja ukupno tri puta u povijesti.