Objavite registar agresora!

Kad je Boris Tadić pohodio Vukovar, Vojislav Stanimirović širio je propagandu kako nije istina da su Srbi počeli rat u Vukovaru. Državni vrh tada je osudio njegove izjave kao neprimjerene. Isti državni vrh istom Stanimiroviću prije nekoliko dana plješće pak na nagradi za razvijanje srpskih institucija u RH koju mu je uručio njegov stranački sudrug Milorad Pupovac pod plaštem Srpskog narodnog vijeća. Josipović i Kosorova pobjegoše od novinara jer su očekivali neugodna pitanja. Ali zato Pupovac isti dan u središnjem Dnevniku HTV-a ponavlja Stanimirovićeve teze i brani ga.

Zatim, Hrvatska je nedavno najavila kako će od Srbije tražiti procesuiranje visokih oficira JNA, posebice za logore u Srbiji u koje su početkom agresije odvođeni mnogi Hrvati. Srbija ne samo da ne priznaje postojanje tih logora, pa bivši logoraši ne mogu postaviti ni spomen-ploču, nego je odmah stigla i prijetnja. Miloševićev nasljednik na čelu Socijalističke partije Srbije, inače sadašnji ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić, poznatiji kao “mali Sloba”, poručio je preko medija da nema ništa protiv da se kazne zločinci, ali da nema smisla vraćanje u prošlost. A ako Hrvatska bude inzistirala na novim procesima, zaprijetio je, onda će Srbija recipročno odgovoriti!

I odgovorila je. Dan nakon Stanimirovićeve nagrade i Pupovčeva inzistiranja na njihovoj istini o Vukovaru, na granici s BiH uhićen je vukovarski branitelj Tihomir Purda zbog srbijanskih optužbi protiv njega. To je izazvalo lavinu reakcija, a zapravo se ništa novo niti iznenađujuće nije dogodilo. Jer Srbija i dalje tjera po svome, a Hrvatska ustrajno šuti i povija vrat. Josipović o svemu sad šuti, a Kosorova u Splitu izjavljuje da će pokušati dobiti i Tadića bude li potrebe!? Možda joj se ukaže potreba kad svih više od tristo vukovarskih i osječkih branitelja bude iza srbijanske brave, koliko ih srbijansko tužiteljstvo sumnjiči za ratne zločine. Naši tvrde da prije godinu dana nisu dobili od Srbije popis s tolikim brojem branitelja, ali ih ipak zabrinjava da na tom popisu nije bilo Purde. Znači, broj se ipak povećao, a naši o tome pojma nemaju! Srbijanski vrh, međutim, jako dobro zna što želi. Najbolje se to pokazalo na slučaju Šljivančanina. Nakon prve presude Tadić je javno izjavio kako će mu država na sve načine pomoći. I pomogla mu je. “Našli” su obavještajnog oficira koji je dobio zadatak da svjedoči u njegovu korist, Haag mu je povjerovao i Šljivančanin će veoma brzo na slobodu.

Najsmješnije je od svega da se Purdu, a zacijelo i ostale, sumnjiči na temelju iskaza koji je potpisao obavještajnim oficirima agresorske strane za vrijeme zatočenja u logoru, znači pod prisilom, i to u logoru koji službena Srbija ne priznaje. U Purdinoj koži čovjek bi sve potpisao, samo da ga više ne mlate. Apsurd je i taj što Srbija sudi za događaje koji su se navodno dogodili izvan njezina teritorija. Iako je dakako taj teritorij trebao biti dio Velike Srbije. Budući da nije, kaznu valjda moraju platiti branitelji ovakvom hajkom.

Ministarstvo branitelja pokušava sanirati štetu priopćavanjem kako je srbijanska potraga za našim braniteljima rezultat i objave popisa branitelja, makar i onog neslužbenog, necjelovitog. Josipović bi svakako na tu strelicu trebao odgovoriti, jer je time odgovornost prebačena na njega. On je jahao na objavi registra branitelja. Ali odgovorni su zapravo svi zbog najobičnijeg nečinjenja! Josipović je prijateljstvo s Tadićem postavio iznad svega ostaloga, a HDZ pak zbog opstanka na vlasti mora šutke promatrati što i kako rade Stanimirović, Pupovac, kao i Tadić i društvo preko granice. Ako je važan registar branitelja, važan je i registar agresora. Bilo bi pravedno i njega objaviti, pa da se zna tko je tko. Ali kako kad Kafka vlada Hrvatskom.