Obožavanje lakih božanstava

SUB. 3.4.

Sklanjanjem Merčepa ponosni je ratnik Fred postao sluga politike

Kao čelnik jedne od ratničkih udruga Tomislav Merčep je, zajedno s drugim kolegama, pozvan kod predsjednika Josipovića, i najnormalnije ušao u Predsjedničke dvore. Tamo ga je dočekao Predrag Matić Fred, zagrlio ga i odveo u svoju sobu, gdje mu je otprilike rekao – predsjednik me je zamolio da te zadržim te da se ne pojavljuješ na službenom primanju. U Matićevoj sobi su ostali cijelo vrijeme trajanja primanja. Možemo zamisliti kome je trebala laž da Merčep nije pušten kroz portu Dvora, a također možemo zamisliti kako je političar ponizio dvojicu ratnika – Merčepa, jer ga je pozvao i onda odbio primiti, i Freda, kojemu je dao tako nečastan zadatak da Merčepa skloni. Predrag je Matić poznat i po knjizi ratnih uspomena “Ništa lažno”, jednoj od najboljih koje su napisali hrvatski branitelji. Resi je upravo iskrenost i istinitost u kojoj su donekle demistificirani neki slavni heroji iz obrane Vukovara. Hoće li jednoga dana demistificirati sebe i napisati uspomene iz Predsjedničkih dvora gdje je Josipovićev savjetnik? Hoće li opisati kako se od ponosnog ratnika pretvorio u sitnog slugu politike te pustio da, za razliku od knjige “Ništa lažno”, u službenoj verziji o Merčepu u Predsjedničkim dvorima ne ostane – ništa istinito!?

NED. 4.4.

NYT umanjuje slučajeve pedofilije u židovskoj zajednici u Brooklynu

Naravno da su se i naši mediji dali na posao te danomice okrivljuju Crkvu zbog pedofilijie i zataškavanja toga zla. Kako se malo čuje istina, prenijet ću neke podatke iz kolumne kolege Ivice Šole iz “Glasa Slavonije”. Dakle, nije istinita tvrdnja “New York Timesa” da je papa kao kardinal tajio i štitio pedofila Murpheyja jer za slučaj nije ni znao, a čim je prijavljen nadležnom crkvenom tijelu, ono je, za razliku od civilnoga suda, pokrenulo postupak! Netočna je tvrdnja da od svih miljea pedofilije ima najviše u katoličkom. Od 1950. do 2002. za pedofiliju je optuženo oko 4400 svećenika, pravomoćno ih je osuđeno stotinjak, što će reći da je ljaga pala na više od četiri tisuće nedužnih. Pedofilije ima mnogo više u protestantskim denominacijama i židovskim zajednicama, ali to za medije nije zanimljivo!!! U židovskoj zajednici u Brooklynu lani je u listopadu zabilježeno 40 slučajeva pedofilije. Kad je njujorški nadbiskup upitao “NY Times” zašto i o tome nema spektakularnih napisa – cenzuriran je i prešućen. Očito je da svjetskim moćnicima Katolička crkva zbog nečega jako smeta. I to ne zbog njezina nemorala, nego zato što samo iz njezina nauka mogu biti prepoznata planetarna zločinstva i nemoral liberalnih vladara svijeta.

PON 5.4.

Odrekli smo se brodova i ribarstva, ovisimo o stražnjicama stranaca

Kroz prozorčić zvan uskrsni praznici mediji neprekidno zaviruju u iduću turističku sezonu i proriču iz blagdanskih broja gostiju. Do listopada ćemo biti zlostavljani pričama, statistikama, očekivanjima, usporedbama, analizama, stručnim i strateškim savjetima iz turizma. Žalopojke uvijek nezadovoljnih smjenjivat će se ili sukobljavati s optimizmom državnih dužnosnika koji bdiju nad spasonosnom gospodarskom njivom. Kao da je to jedina njiva od koje Hrvatska živi pa, ako je godina sušna i plodovi na njoj slabo uspiju – propali smo, a bude li urod dobar – spašeni smo. Odričemo se brodogradnje koja je naš morski identitet, 25.000 kilometara ZERP-a s golemim zalihama ribe, nafte i plina, ne iskazujemo se ni u primorskim kulturama. Takoreći svekolika naša gospodarska sudbina svela se na stražnjice stranaca. Po Stradunu i mitskim mjestima hrvatskoga turizma s kamerom i mikrofonom lovimo turiste kao da će reći – evo smo došli da vas spasimo od gladi i neimaštine. Onda ih pitamo koliko, gdje i kako troše. Ako nam se odgovori ne svide, smišljamo načine da im još više olakšamo novčanik. Jer nismo zemlja koja je sa svojim ljepotama gostoljubiva, nego s njima samo znamo trgovati i prodavati ih kao i vlastiti ponos.

UTO. 6.4.

Za razliku od bugarske borbe protiv GM, Hrvatska poslušna diktatu EU

Kad je riječ o genetički modificiranim (GM) kulturama, Europska se unija amerikanizira i u zakonima i u praksi. Nedavno je odobrena sadnja krumpira modificiranog u njemačkoj tvrtki BASF, istina, zasad samo za industriju, a odavno se može sijati sjeme Monsantova (SAD) kukuruza. GM krumpir ima gen otporan na lijekove protiv tuberkuloze, a u čovjeka će dolaziti preko mesa životinja koje će se njime hraniti. Članice EU Austrija i Italija najavile su da neće dopustiti sadnju takva krumpira, a u nekim zemljama koje su odnedavno u EU pa ne mogu biti tako odlučne smišljaju se načini kako da se zlo izbjegne. Bugarska ga je izbjegla koristeći se odredbama istog EU koji sve više nameće GM proizvode. Parlament je, u skladu s bruxelleskim pravilima, odlučio da se GM kulture ne mogu uzgajati u radijusu od 7 km oko parkova prirode i nacionalnih parkova, 7 km od seoskog gospodarstva na kojem se proizvodi ekološka hrana te 10 km od košnica. Ekoseljaci, košnice i parkovi tako su razmješteni da nije ostao ni četvorni metar za GM kulture! A Hrvatska? Jedan pakosnik tvrdi da bi u njoj moglo biti obratno, da bi se moglo ukinuti pčelarstvo, ekoproizvodnja i nacionalni parkovi kako za GM diktat iz EU ne bi bilo prepreka!

SRI. 7.4.

I HTV-ov središnji dnevnik uzbudio se zbog svetih njuški Angeline i Brada

Nacija je teško razočarana. Svete noge Angeline Jolie i Brada Pitta nisu dodirnule hrvatsko tlo. A očekivani su s uzbuđenjem s kojim je bio očekivan papa. Zar doista toliko malo vrijedimo i držimo do sebe da nam je za potvrdu postojanja potrebna blizina dvoje glumaca, dvoje ljudi iz miljea koji su mediji i propaganda, u nedostatku nekih drugih uzora i vrijednosti, učinili zvjezdanim? Zar je doista bilo potrebno da sve televizije tako dramatično najavljuju njihov dolazak u Dubrovnik, a HTV nam je u središnjem Dnevniku čak preporučio da ostanemo uz male ekrane samo zato da možda u nekim vijestima vidimo njihove njuške!? Sva suvremena božanstva – iz glume, estrade, sporta... – božanstva su zabave, velikoga novca i grijeha. Nema takoreći ni jednoga čiji život nije obilježen neodgovornošću, rasipništvom, nevjerom, drogom i drugim porocima koji se onda iskupljuju posvajanjem djece, humanitarnošću ili simboličnom pomoći sirotinji. Koliko je krhko i površno obožavanje tih lakih božanstava, pokazuje trijumfalizam publike nad njihovim životnim padovima i nesrećama koje ih unižavaju do sudbina “malih ljudi” koji im kupnjom ploča, gledanjem filmova i sportskih priredaba zapravo i omogućuju zarade u desecima milijuna dolara.

ČET 8.4.

U Međugorje nebeskim putovima, a ne onima koje otvore crkveni činovnici

Svaki dan čitam o povjerenstvu za Međugorje, i nikako da svladam u sebi otpor prema priznanju toga svetišta u službenoj Crkvi. Bit će zato što sam podosta puta tamo išao s osjećajem da idem na zabranjeno mjesto, kao da je u tim odlascima bilo nekoga prkosa, inaćenja i “hrabrosti”. Možda za mene i meni slične takve privlačnosti u priznatome Međugorju više ne bi bilo, možda bi mi postalo nezanimljivo i možda bih ga još koji put pohodio više iz osjećaja dužnosti nego iz osjećaja da sam poseban hodočasnik. Jer, Blaženoj Djevici Mariji idem zato što tamo nije sišla stubama uozbiljene crkvene hijerarhije, nego je došla sama radi nas samih! Međugorje se pojavilo u komunizmu čiji su dužnosnici na njega gledali s najvećim neprijateljstvom. Ono je zacijelo iz komunizma zadržalo određenu mučeničku nevinost koja ga je razglasila širom svijeta, a i to ga danas čini atraktivnim. Svaka čast vatikanskom povjerenstvu, u kojemu je i pet Hrvata, ali kakva god bila njegova odluka, u Međugorje će se i dalje ići nebeskim putovima, a ne putovima koje otvore crkveni činovnici. Ljepota je toga svetišta u neposrednom doticaju Gospe i čovjeka, u neovisnosti naše odluke da se baš tamo s Bogom nađemo priznao tko taj susret ili ne priznao.

PET 9.4.

Stalna europska ulagivanja Srbiji uz nastavak pritisaka na Hrvatsku i BiH

Pomirba na “zapadnom Balkanu” uvjet je ulaska zemalja iz toga područja u Europsku uniju. A kakva će biti pomirba? Premda je Deklaracija o Srebrenici u srbijanskom parlamentu prihvaćena s malom većinom i premda se u njoj ne spominje genocid, čak se i od Bosne i Hercegovine traži da prizna kako je to “veliki korak naprijed” (na sveopće iznenađenje pohvale Srbiji stigle su i od turske vlade). Na BiH se, štoviše, pritišće da se u tamošnjem parlamentu pripremi deklaracija u kojoj bi se “osudili zločini nad svim žrtvama rata”. Ulagivanje Srbiji nastavlja se i pritiskom na Hrvatsku da povuče tužbu za genocid jer bez toga joj nema ulaska u EU. Pritisak po pritisak, ustupak po ustupak, poniženje po poniženje – i briše se odgovornost Srbije za ratove na području bivše Jugoslavije. Nevjerojatno da Carl Bildt, čije su optužbe protiv Hrvatske i stavovi o “Oluji” gori nego u Srbiji, ono što u sveopćoj pomirbi traži od Hrvatske zove – razboritost. Kao primjer prijateljskih odnosa nakon groznih ratova spominju se neke europske zemlje, ali ta pomirba nije značila ni odricanje od ratne odštete ni odricanje od najtežih osuda nacizma i fašizma. Bilo bi zanimljivo izračunati koliko je Njemačka i poslije Prvoga i poslije Drugoga svjetskog rata imala koristi od razboritosti pobjednika!