Zavidite li Srbijancima na predsjedniku koji nakon protutužbe za genocid i nedolaska u Zagreb na inauguraciju, kao šef nekoć agresorske zemlje te koja baš i ne predstavlja svijetao primjer suradnje sa Haagom, za dobre odnose s napadnutom državom inzistira na tomu da general obrambene vojske ne smije biti oslobođen u nedostatku dokaza. Kakva drskost! I on to poručuje nakon što je Haaški sud dao za pravo braniteljskom timu Ante Gotovine da pečaćenjem nedavno zaplijenjene dokumentacije i kompjutora njegovo pravo na obranu treba zaštititi od postupaka hrvatske vlasti! Kakvog li apsurda.
Ako je pravno utemeljeno haračiti po stanovima ratnih generala i časnika radi kompletiranja ratne arhive, odnosno pronalaska famoznih topničkih dnevnika, govori li nam takva uporaba represivnog aparata samo o nepravdi i nemoralu proizašlima iz dosadašnjeg nepostupanja ili 15 godina od tih događaja tako prodorno zadiranje u dostojanstvo ratnika te temeljna prava njihovih obitelji, pa i prava na obranu, prelazi i u negaciju prava?
Očito je da se i državi može reći da cilj, ulazak u Europsku uniju, ne opravdava sredstvo – pod svaku cijenu pronaći topničke dnevnike? Za policijsku akciju nad prosvjednicima u Varšavskoj dr. Ivo Josipović postavio je pitanje razmjernosti, odnosno opravdanosti siline te akcije. Pitanje razmjernosti nije samo političko nego i ustavnopravno pa se predsjednik to pita i kao zaštitnik ustavnog pravila: “Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.”
Pa i u potrazi za topničkim dnevnicima. MUP je priopćio da je cilj akcije “doći u posjed dokumenata iz vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja i drugih koje predstavljaju arhivsku građu i vlasništvo su RH”, a posjednike dokumenata sumnjiče za “uništavanje ili prikrivanje arhivske građe”. Među privedenima je bio i odvjetnik iz tima obrane Ante Gotovine, kojem se već sudi zbog prikrivanja dokumentacije. Hrvatske vlasti time su narušile povjerljivost komunikacije odvjetnik – branjenik, za suđenja vojna policija obrađivala je svjedoka, generalu Ademiju, također svjedoku, upali su u stan u šest ujutro... Trpi li načelo razmjernosti sve to. Kad se zanemari politička težina razloga zbog kojih je lani u prosincu pokrenuta opsežna akcija, uništavanje ili prikrivanje arhivske građe ne ide u teška kaznena djela.
Za Gotovinina odvjetnika traži se uvjetna osuda, a tako su u dva slučaja već sankcionirani neki časnici. Uzgred, opraštali smo onima koji su se s oružjem bunili protiv ustavnog poretka RH, a one koji su taj poredak branili sada osuđujemo zbog famoznih papira. Doduše, s obzirom na zastarne rokove, bit će progonjeni samo oni koji su dokumentaciju uzeli nakon prosinca 2006., dok su ostali obuhvaćeni relativnom zastarom kaznenog progona. U pokušajima da Vlada izrodi Brammertzu, a sada i “dobrim susjedima” traženu dokumentaciju, isteklo je dovoljno pravne prljavštine da i naš predsjednik u skladu sa svojim inauguracijskim pozivanjem na hrabrost postavi pitanje je li cirkus sa topničkim dnevnicima prerastao u podložničku (zlo)uporabu prava.
Pun pogodak g. Jurasiću