Od bh. Hrvata traže da glasuju za preglasavanje sebe samih

Prošli tjedan bio je u znaku raznih prerušavanja, maškaranja i sličnoga jer su u utorak bile Poklade, a u četvrtak Valentinovo. Brojne maske su pale, a neke će svoju maškaradu nastaviti do sljedećih Poklada, Valentinova, narednih izbora, a možda i duže, zavisno od rezultata i njihove provedbe. No, prošlog tjedna započela je i korizma, vrijeme odricanja. Mnogi su odlučili odreći se ovoga i onoga, a još više njih i mimo svoje volje. Najteže je odreći se slasti vlasti i mašćenja brkova raznih fondova. Što zorno pokazuje i dokazuje farsa oko uspostavljanja federalne vlasti prema izbornoj volji i parlamentarnoj većini. Vlast bez „legalative“ pokušava naći rupe bh. legislative. Dva doma federalnog parlament izglasali su golemo nepovjerenja federalnoj Vladi, ali manjina, manja od manjine, nema povjerenja u većinu odluka većine. Pa se dobro uhodani kaos nastavlja. U današnjoj BiH na najsarkastičniji način smješka se izreka: „Kad bi izbori mogli nešto promijeniti, ukinuli bi ih!“ U BiH može se mijenjati izborna volja glasača po nečijoj drugoj volji i po nevolji jednog čitavog naroda, a onda i svih drugih naroda pa tako i svih građana. Može parlamentarna većina parlati što hoće, ali vladajuća manjina više drži do svojih manjinskih prava nego do prava narodnih manjina i prava većine konstitutivnog naroda. Stižu vijesti kako je Bruxelles upalio crveno svjetlo za BiH, što za nju puno i ne znači, budući da je bh. trokolica s dva sjedišta u velikom kvaru i čeka još veću reparaturu i radnu temperaturu da bi mogla krenuti u Europu. Krene li u rikverc, stići će u Afriku. Što nekima i ne bi bilo toliko mrsko zbog sve skuplje struje, goriva, loživa i raznih ložarina. Priprema se Hrvatski narodni sabor koji bi trebao biti svehrvatski „sabur“ u BiH, ali i „sabur“ za sve ostale. Za one zaostale u poimanju jednakopravnosti naroda, a koji se kunu u ZAVNOBiH, on to opet neće biti. Bit će to tako dok svi ne shvate bit BiH. A bez te biti, BiH ne može ni biti. Ili kako kaže klapska pjesma „Ne more mi bit“, a ne neki novokomponirani nenarodnjački hit, turobni turbofolk koji ne priznaje čitav jedan folk. Priznaje, ali kao fol! Mora doći do rekonstrukcije Federacije jer su federi popustili, dok se u Republiku Srpsku, entitet koji jasno s velikim početnim slovima govori što je i čiji je, ne smije dirati. Može se netko smijati ili plakati, plakati i grafiti po RS-u jasno ustvari govore o stanju i stajanju stvari. Pa tko može da svari, neka svari, tko ne može, kuha mu se isto. Iz svjetskih sjedišta (ne)moći stižu nove rezolutne rezolucije bez neke nove solucije, svjedoci smo revizija bez vizija, rekonstrukcija i novih antiprotivnih konstrukcija, restrukturiranja koja bi BiH trebala otvoriti u struku da bi se provukla kroz rupe iz Mape puta, na koju Doris Pack po sto puta i tura podsjeća hrpu bh. političkih struktura. I vrapci znaju da se bh. Hrvati preglasavaju, a od njih glasno i jasno traži se da glasuju za preglasavanje sebe! Kad bi netko pokušao tako nešto u Švicarskoj ili Belgiji, dvije od najbogatijih država u svijetu za kratko vrijeme postale bi siromašnije od BiH. A ubrzo od te dvije nastalo bi njih šest, dok bi rekao pet-šest! BiH je u komunističkom sustavu funkcionirala po nacionalnom ključu, a ova demokratska, za neke demokradska, ponaša se kao ona razmažena dama koja je od još razmaženijeg gospodina na dar dobila limuzinu s otvorenim krovom. Izgubila je ključ pa je svoju limuzinu pokušavala otključati žicom, uz kuknjavu: - Jao, jao, ne mogu otključati vrata, krov mi otvoren, a kiša samo što nije počela! Svjetske provodadžije nastoje BiH dobro udati, a njoj je više stalo do iskrene ljubavi. Dugo je u jadnom stanju, a mogla bi ostati i u – drugom stanju. Pa sve i vezi i bez veze s tim podsjeća na hercegovački hit-vic: - Što je hercegovačka ljubav? - Kad se Hercegovka uda, a nije u drugom stanju!