Od Švedske očekuju i EU i RH

Švedska ima možda i povijesnu nesreću da ju je presjedanje EU zapalo u trenutku koji se u Stockholmu sa zabrinutošću naziva “najtežim u povijesti Unije”. Svjetska financijska kriza mogla bi se izroditi u ultimativni civilizacijski ispit, ili čak i u debakl, kako se sve više strahuje, no s obzirom na prirodu iskušenja s kojima će se Europa suočavati tijekom 2009., na kraju bi se moglo ispostaviti da je to što će je u tim trenucima voditi zemlja poput Švedske po EU možda čak sretna, ako ne i spasonosna okolnost.

Za razliku od “kamilice” za proteklog švedskog predsjedanja, tijekom ovog mandata u EU se predviđa rast nezaposlenosti, posebno u industriji, a u zapadnom svijetu, u kojem radnik ne pristaje šutke podnositi nevolje, sve ozbiljnije se računa i na socijalne nemire tijekom vrlo vrućeg ljeta i jeseni.

Kao da već to nije dovoljno, Švedska će snositi dio odgovornosti i za uspjeh predstojeće konferenciji o klimi u Kopenhagenu krajem godine, na kojoj se očekuje da Obamina administracija, u ime nove i zdravije politike SAD-a, konačno da svoj obol u borbi protiv klimatskih promjena. Iako bi u ovako presudnim trenucima po budućnost svijeta politički moćnije zemlje poput Njemačke ili Francuske lakše progurale neka svoja rješenja nego Švedska, ne smije se smetnuti s uma da je Švedska apsolutni svjetski šampion u borbi protiv daljnjeg zagađenja atmosfere te u razvoju ekološki odgovornog gospodarstva s održivim rastom.

Odnosno, u svemu onome čega su odnedavno zapadnim vladama puna usta, ali što se plaše iskreno početi provoditi u djelo. U Švedskoj, pak, nijedna politička stranka koja nema vrlo izraženu ekološku komponentu u svom programu nema ni najmanje šanse za iole ozbiljniju političku ulogu.

Upravo na krilima takvog snažnog nacionalnog konsenzusa za očekivati je da će Švedska mnoge zadaće u prijelomnim ekološko-ekonomskim trenucima obaviti neusporedivo lakše od drugih. Mnoge će dužnosnike švedske vlade, doduše, tih šest mjeseci koštati nekoliko godina života.

U njihovu mandatu rješavat će se i Lisabonski sporazum, o čemu će se u Irskoj ponoviti referendum, a ući će se i u predizbornu utrku kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini. Uz još neke vanjskopolitičke i regionalne aktivnosti ovako intenzivan mandat Europa još nikada nije zabilježila. Ipak, podrška EU u Švedskoj iznosi čak 80 posto, zbog čega se na primanje novih članica u EU, a posebno Hrvatske, gleda s velikim simpatijama.

Upravo zbog toga od švedske diplomacije se može očekivati snažan proeuropski angažman, jer neće gubiti vrijeme ni energiju na vlastita unutarnjopolitička neslaganja, a to Europi može jedino koristiti.