Odlaze Bushovi ljudi...

Hoće li američki predsjednik George Bush dočekati kraj mandata samo u društvu supruge Laure? To ironično pitanje u Americi postavljaju brojni analitičari nakon ovotjedne ostavke njegova ministra pravosuđa Alberta Gonzalesa. Poslije višemjesečnih kritika i prozivanja da je otpustio osam federalnih tužitelja jer političkim mentalitetom nisu odgovarali prohtjevima Republikanske stranke i Bushovu konzervativizmu, Gonzales nije preživio pritisak javnosti i mnogih senatora, pa čak i pripadnika svoje stranke koji su tvrdili da su njegovi postupci štetni za Bijelu kuću i Ameriku.

Alberto Gonzales bio je prvi ministar pravosuđa u SAD-u meksičkog podrijetla, jedan od najvećih uzora milijunima mladih Meksikanaca koji sanjaju da ostare “američki san” nakon što s roditeljima pobjegnu iz siromaštva vlastite domovine. Gonzales je uz druge Bushove političke jastrebove glavni kreator antiterorističkih zakona, a ostat će upamćen i po “zanimljivom” poimanju mučenja koje se provodilo nad pritvorenicima u zloglasnom američkom zatvoru Guantanamo Bay! Možemo samo zamisliti koliko bi na tim slučajevima Haag imao posla i koliko bi se radovala Carla del Ponte u osmišljavanju optužnica da nije riječ o moćnim Amerikancima!

Dakle, Alberto Gonzales pridružio se društvu poznatih političara poput svoga prethodnika Ashcrofta, pa ministra obrane Donalda Rumsfelda, jednog od kreatora rata u Iraku, predsjednika Svjetske banke Paula Wolfowitza te utjecajnog Karla Rova koji su, zbog političkih, etičkih pogrešaka, sukoba interesa i osude javnosti, bili prisiljeni napustiti krug najvažnijih Bushovih ljudi. Ostavka Gonzalesa želi se prikazati kao predsjednikova odluka, kao njegovo dodvoravanje glasačima koji otvoreno šalju poruke da republikanci neće na izborima sljedeće godine dobiti njihovo povjerenje.

Neposredno prije ulaska u izbornu godinu George Bush traži manevarski prostor da bi, barem promjenom svojih najznačajnijih kadrova, stvorio percepciju da razumije kako nije idealno vodio zemlju i kako su greške očite, ali on, eto, to priznaje i traži nove ljude i nova politička rješenja. Predaleko je ratom u Iraku i paranoičnom borbom protiv terorizma otišao Bush u svojoj destruktivnosti svih onih vrijednosti i kvaliteta koje je imala Amerika da bi slika postala idealna samo promjenom glavnih glumaca. Ministar pravosuđa Alberto Gonzales smijenio je tužitelje koji su odbili prekinuti istrage protiv republikanaca ili su se suprotstavili nametnutom pokretanju istraga protiv demokrata koji su politička konkurencija.

Stil je to koji mi Hrvati pamtimo prije devedesetih, ali ni mlada demokracija naše samostalne države nije bila imuna od takvog ponašanja. Gotovo da nema političke stranke u Hrvatskoj, od HDZ-a, SDP-a, HNS-a i svih drugih koje su participirale u vlasti, koja nije na ovaj ili onaj način pokušavala zataškati svoje afere, a izvući tuđe! Ono što se, za razliku od Amerike, kod nas čini “nemogućom misijom” jest da aktualna vlada nikoga od ministara koji su prozvani u javnosti ne mijenja, zataškava sve njihove grijehe pa čak “vjeruje” da je njihovo sjedenje u nadzornim odborima, pa i onog u Fondu za privatizaciju, “uzvišena uloga”. Toliko su visoko na Olimpu da nisu ni primijetili što se oko njih događa. Tako je i Bush mjesecima mislio da narod ne razumije u čemu se to Gonzales “zaletio”, ali kad se uplašio za sebe i ostatke ostataka svog ugleda, brzo je proradila spoznaja. Da je barem Bush pitao Sanadera kako mu uspijeva imati toliko “uspješnih” uza se i na koji ih način odabire! I mi bismo htjeli znati odgovor!