Kakav je bio novogodišnji odojak? Slastan, mastan, libar, reš pečen… ? Skup, kažete? U mesnicama nikad skuplji, pišu novine. Čak 'najskuplji u posljednjih osam godina'. Ali kad je Nova godina, nek’ je – odojak. Kad, obično uoči Uskrsa, pročitam o nestašici šunkica, a onda im buknu cijene, na novogodišnje odojke pušem i na hladno. Ma ne može me ganuti ni priča kako su u nekim posavskim selima na Badnjak pekli kezme, krmčića do četrdesetak kila, pa ga narezivali dok ga ne bi pojeli, onako hladnoga jer su i zime tada bile hladne da se pečeno meso smrzlo samo od sebe.
I onda se na sve to baš uoči Nove godine svinjogojci nađu jadati zbog stanja u svinjogojstvu, a 'stanje' je uobičajeno – i sivo i crno tržište, i uvoz baš svinja i mladih svinja mnogo veći nego lani, uvođenje evidencijskih markica i slično. Ali ne priječi to uboge svinjogojce da krmadi brže podižu cijene.
Reći će mnogi, pa što je ovoj, pa odojak, ako nije purica, o Božiću je zakon naših starih, o Novoj godini da i ne govorimo, a narodu je stalo do tradicije. Ma nek’ govore, a moje je – demokracija je i to! – da mislim kako je glupo skupo plaćati tradiciju zbog tradicije, da ne kažem zbog odojka.
Slavonci su se mudro, baš obazrivo pišu kolege iz riječkoga Novog lista, priklonili blagdanskim puricama, a odojke prodaju prekupcima iz Dalmacije. Procjenjuju, dapače, kako će 95 posto prasetine iz slavonsko-baranjskih koca završiti u Istri i Dalmaciji. Kad ondje uza skupi bakalar hoće i skupoga odojka, bio im dobar tek, ma bio za doček u restoranu, hotelu, u prijatelja ili doma. Ako im se isplati plaćati u gotovini koliko se traži, dobrano ponad realnih cijena, ne kažu 14-16 nego i 18 kuna po kili žive vage, jer tržište tako hoće, ma bio im dobar tek.
Još će im ljubazni svinjogojci darivati i tradicionalnu jabuku za pečenome prasetu u usta. Možda se pokaže voćkom spoznaje… Ipak, ne mogu se oteti misli da je skupo plaćati odojka samo zbog blagdanskoga odojka ako se običnih dana u njegovu čast odričemo ili ćemo se odricati i postiti na pilećim krilcima i kiselome zelju. Kakve smo sreće, kad shvate, bio blagdan ili ne bio, podići će cijenu i tome!