Može li pismo grupe javnih osoba kojim se spremaju upozoriti na stanje u Zagrebu ponukati Zagrepčane i SDP da razmisle kako ograničiti Bandićevu moć možda i prije izbora? Dok se ne vidi tekst pisma, a još više potpisnici, teško je odrediti razmjere i prave motive cijele akcije.
Je li u pitanju samo grupa ljudi koja se odlučila na ekshibicionističko privlačenje pozornosti javnosti ili je u pozadini doista briga za Zagreb koji tone pod nezajažljivom ambicijom Bandića i njegovih ljudi? Jesu li oni instrument vrha SDP-a, kako misli Radimir Čačić, koji bi trebao dati alibi Milanoviću za obračun s Bandićem?
Ili se radi o kukavicama koje se ne usude sa svojim programom izaći na izbore, kako im poručuju iz SDP-a? Ili možda HDZ stoji iza svega pokazujući Bandiću da ga može gađati iz različitih oružja? Može li njihov potez, čak ako su u pitanju i najčasnije namjere, izazvati reakciju građana i omasoviti javno iskazivanje nezadovoljstva vladanjem gradom? I postoji li uopće to nezadovoljstvo ili su to samo fantazmagorije dokonih intelektualca frustriranih što su daleko od vlasti i moći?
Istina, bilo bi lijepo oduševiti se imenima potpisnika. Bilo bi sjajno da se barem negdje u Hrvatskoj konačno pokažu ljudi kojima je stalo do općeg dobra, koji su spremni stati iza neke akcije i javno obznaniti svoje pobude. Bilo bi dobro ne razočarati se još jednom i ne otkriti da se radi o nekoj sprezi političkih ili nekih drugih interesa kojima je cilj nešto posve drugo od onoga što bi moglo pisati u oglasu. Izborom plaćenog oglasa, kao forme kojom bi se željeli obratiti javnosti, napravili su dobar potez.
Njihovo bi otvoreno pismo vjerojatno objavile sve redakcije i bez plaćanja oglasa, ali ovako je ironija veća. Pompozne oglase koje objavljuje Bandić plaćaju sami Zagrepčani, jer se njihov novac koristi da gradonačelnik objavi svoje istine i 'istine’, a ovaj bi trebali platiti sami oglašivači, da bi svoju istinu rekli Bandiću, ali i svima kojih se tiče. No kakvo god na kraju bude pismo, ono je već postalo priča. Teret odgovornosti sada je na autorima peticije i neki od njih ne spavaju mirno svjesni da o oglasu već gotovo svi imaju svoje mišljenje i prije nego što su ga vidjeli.
Organizatori protesta protiv Bandićeve samovolje koja ugrožava normalan život u Zagrebu nisu izabrali poziv na prosvjed kao način iskazivanja nezadovoljstva politikom koja im se ne sviđa. Nisu kao brodari, mlinari ili seljaci zaprijetili blokadom luka i prometnica, nisu pozvali građane da se okupe pred Bandićevim uredom, ali njihov se potez uklapa u taj model ponašanja. Netko pismom, netko traktorom i brodom, ali sve je to isto: protest protiv institucija koje ne rade svoj posao, protiv politike koja je zarobljena financijskim i interesnim skupinama, protiv onih koji su zaboravili da bi trebali odgovarati građanima i da ne mogu od Zagreba ili Hrvatske praviti svoje privatno veselje.
Politika je svu moć koncentrirala u rukama pojedinaca, bili oni iz politike ili gospodarstva, oni su ti koji određuju način i kvalitetu života, oni su ti koji mogu riješiti nečije probleme ako žele, oni su ti koji su uškopili policiju i pravosuđe i učinili Hrvatsku nesigurnom zemljom, ali na kraju su izazvali i kontraefekt.
Ljudi polako shvaćaju da prema vlasti treba primijeniti isto ponašanje kakvo ona primjenjuje prema njima. Ako se ona ogluši na njihove vapaje, u redu je da se i oni ogluše na njezine interese. Ako njih ne čuju Sanader ili Bandić kada im je potrebno, logično je da i oni njima zaprijete kad im je najnezgodnije. Shvaćaju da u njihovim rukama leži moć, samo je važno organizirati se i nemati straha od politike. Jer politika se najviše boji organiziranih građana.