Filip Hrgović: Naporno je, ali priuštit ću si otvaranje Igara

Put Rija, sa svojim olimpijskim snovima, kreću boksači – superteškaš Filip Hrgović i poluteškaš Hrvoje Sep, obojica boksači BK Leonarda, a s njima u pratnji i izbornik Leonard Pijetraj i trener Dalibor Čibarić.

– Jedva čekam dan puta, da isključim mobitel. Umoran sam od jakih priprema i jedva čekam da sve to krene – kazao nam je prije polaska Filip Hrgović.

Za razliku od naših veslača, atletičara, strijelaca, jedriličara, vaterpolista, rukometaša i tekvondaša, naše boksače nitko od stranih prognozera ne vidi na postolju, no njima to i ne smeta. Na činjenicu da u superteškoj kategoriji Associated Press predviđa podjelu medalja između Yoke, Dička, Joycea i Pfeifera naš najbolji boksač kaže:

Ne smijem pasti pod utjecaj

– Yoka je aktualni svjetski prvak, a Mejidov bivši dvostruki svjetski prvak i ti borci doista jesu kandidati za postolje, a meni i odgovara da mene u tom kontekstu ne spominju. Idem rasterećen uživati u svom prvom olimpijskom iskustvu i dati sve od sebe, da samo sebi moram polagati račune. Dobro kaže moj trener Pijetraj da tu nije nitko bolji od mene, ali da ima 4-5 boraca koji me mogu pobijediti ako nisam pravi.

S njim će rame uz rame vojevati i Hrvoje Sep, istinski boksački fanatik koji je čak prodao i svoj automobil da bi se mogao što bolje spremiti za Olimpijske igre na kojima natjecanja počinju ove subote.

– Sep je u životnoj formi. Na sparinzima mi izgleda jako dobro. Dojma sam da će otići daleko jer je jak u glavi, a na Olimpijskim igrama to je presudno.

A da bi glava ostala čista i usredotočena, dečki se moraju othrvati negativnom dijelu utjecaja olimpijskog okruženja.

– Svi govore o veličini Igara, no one mogu biti velike za gledatelje, njima smije zastati dah od divljenja, ali ne i meni. Ja se nemam vremena diviti Igrama i nadam se da neću pasti pod taj utjecaj. Moram se boriti protiv toga i vjerujem da ću uspjeti jer mi u klubu imamo dosta razvijenu disciplinu vezanu uz režim života. Uostalom, boks je izuzetno stresan sport pa je koncentracija vrlo bitna. Primijetio sam ja već da su drugi sportaši u slobodno vrijeme opušteniji no što smo mi boksači jer je boks, kao što kaže jedan moj prijatelj, vučji sport. U jazbini sam sebi moraš lizati rane i spremati se za bitke, a tek kada doneseš plijen, onda to možeš podijeliti s čoporom.

No, hrvatskom olimpijskom ‘čoporu’ svakako će se pridružiti na ceremoniji svečanog otvaranja Igara.

– S obzirom na to da ću do prvog meča imati tjedan dana, ići ću na otvaranje. Iako to znači puno stajanja koje za noge sportaša nije dobro, to ću si priuštiti. Kad sam na televiziji gledao otvaranje prošlih Igara, koje su mi izmakle za dlaku, tek sam onda shvatio što sam propustio i bilo mi je teško gledati sve one naše nasmiješene olimpijce u povorci.

S obzirom na to da je imao nekoliko bolnih iskustava na svjetskim prvenstvima i u olimpijskim kvalifikacijama, što je naučio iz njih? Našalio se alanfordovski:

– Naučio sam da, ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti. Ha-ha... Što te ne ubije, to te valjda ojača, a mene to nije ubilo. Nema mjesta opuštanju. Ako želim pobjeđivati, morat ću biti na svojih 110 posto. Želim zaboraviti na sva očekivanja drugih i dati sve od sebe.

Mi nismo partijaneri ni turisti

Usudi li se aktualni europski prvak sanjariti o velikom olimpijskom uspjehu? Mi u našim novinarskim maštarijama vidimo scenarij sa sretnim svršetkom.

– Nemojte mi raditi takve scenarije, no dođe i meni to ponekad, ti lijepi sportski snovi i ne mogu se boriti s time. U jednom trenutku zamišljam da sam osvojio zlato i što sad moram sve napraviti i reći, no onda si sam kažem: “Ej, čekaj malo, dečko. Nijedan udarac neće se sam ispucati. Moraš sve to ti odraditi.”

Čuo je za stroga pravila koja vladaju u olimpijskom selu, da su zabranjeni noćni izlasci i da se ne smije izvan sela bez dozvole.

– Kad Sep i ja nekamo dođemo, mi smo samo tome posvećeni i ne mičemo se iz hotela ni u puno benignijim gradovima. Nismo mi partijaneri ni turisti. Poneki obilazak dolazi u obzir samo nakon natjecanja, no ja bih bio sretan da nemam vremena za bilo kakvo razgledavanje jer to bi značilo da sam se borio za zlato. Neka samo sve sretno završi, lako si ja uzmem kartu i vratim se na mjesto nekih lijepih sjećanja.