Filip Hrgović nokautirao je Peru, no da ne bude zabune nije se to naš najbolji boksač obračunao s vlastitim ocem Perom Hrgovićem, nego se tako zove kubanski boksač kojeg je u četvrtfinalu Olimpijskih igara pobijedio prekidom. A jedino je Filip tako i mogao do polufinala i prve hrvatske boksačke medalje u posljednjih 28 godina, još od bronce Damira Škare u Seulu.
Anzulović javljao rezultat
– Leo, gubite prvu rundu – vikao je s tribina iz sveg glasa Dražen Anzulović, pomoćni trener košarkaške reprezentacije koji je to vidio na olimpijskoj aplikaciji.
– Kad dolazite iz male zemlje vi u ovom sportu morate biti barem 20 posto bolji od protivnika iz velikih boksačkih zemalja da biste pobijedili. Ili ga morate nokautirati kao što je učinio Hrga – ustvrdio je izbornik Leonard Pijetraj.
Premda je Pera bio u nokdaunu, bodovni suci dali su prvu rundu Kubancu što je poprilično neobično jer dominacije tamnoputog borca nije bilo. No, zato je u nastavku počeo dominirati Hrgović pa je, nakon još dva nokdauna, borba prekinuta krajem druge runde (TKO).
– Moj osobni doživljaj je bio da sam dobio prvu rundu, no Leo mi je rekao da sam ju izgubio pa sam znao da moram stisnuti. U drugoj sam ga tražio dok nije sjeo udarac. Znao sam da se taj trenutak bliži jer je on padao, a ja sam rastao. Znao sam da sam kondicijski spremniji i da ga moram stiskati kako bih ga izmorio i nokautirao.
Priznao je Hrga da sve to možda i ne bi išlo tako glatko da je Kubanca imao u prvoj borbi.
– Ona borba s Turčinom jako mi je dobro došla, jer me razbudila. Da nije bilo tako, da sam odmah išao na Peru možda bi bilo drugačije.... Možda bih ga nokautirao u prvoj. Ha, ha...
Dobro raspoložen zbog osigurane medalje čak se i našalio na račun sljedećeg protivnika.
– Yoka, ostat ćeš bez oba oka. Šalim se. Veselim se toj borbi, da mu vratim za poraz na Svjetskom prvenstvu.
A što je to Yoka tada radio, a Filip nije, da je pobijedio Hrvata i na kraju postao i svjetski prvak?
– U toj borbi bio je aktivniji od mene, ali i svježiji. Ja sam na to Prvenstvo nakon Svjetske lige i naslova prvaka Europe došao poprilično prazan, i emotivno i fizički, nije u meni bilo baruta, naboja. Ovaj put moram biti življi, oprezniji. Moram više gristi u borbi, bolje se kretati, raditi serijski. Ja sam ga digao, jer sam mu dopustio da me pobijedi, ja ga moram i spustiti.
Filip: Sandra je kraljica!
Da bi se u petak, u borbi za finale, osjećao što bolje, Hrgović je na svojevrsnoj dijeti.
– Jutros sam imao 104.5 kilograma i dobro se osjećam, no volio bih još izgubiti koji kilogram pa preskačem večere.
Naravno, sve će to nadoknaditi kada se vrati u Zagreb, na maminu kuhinju, no kako su sportaši iz Dubrave već osvojili ovdje dva zlata, čini se da su mu Sandra Perković i Josip Glasnović nametnuli zlatni imperativ.
– Ja sam iz Sesveta, no treniram u Dubravi pa se bojim da mi neće dozvoliti da dolazim više u Dubravu ako se vratim bez zlata. Pa ne mogu u Dubravu doći s broncom ili srebrom.
Kaže da ga je oduševila Sandra Perković.
– Kakva je to kraljica. Strepio sam i nisam mogao vjerovati kad sam gledao kvalifikacije, a čujem da je zlato osvojila sa samo jednim ispravnim hicem.
On je pak oduševio košarkaše koji su ga bodrili pa tako i Darija Šarića koji se, zajedno s Babićem, pojavio s hrvatskom zastavom;
– Oduševio me Hrgović. Nisam dosad imao priliku gledati boks uživo, a pobjeda nokautom je osjećaj vjerojatno sličan kada u posljednjoj sekundi zabiješ koš za pobjedu. •
Ta naša Zagarebačka Dubrava je čudo. Kol'ko ima športskih zvijezda i kak 'stvari' stoje s tim medaljama - morali bi Dubravu nekak 'pozlatiti'. I budemo kad ovaj prestane s fontanama i fantaziranjima....Bravo Filip, bravo košarkaši zbog vaaše igre i zbog podrške Filipu - ma bravo svi naši dragi nezamjenjivi hrvatski športaši.