Mama je od sreće razbijala čaše, u Dubravi je bila 'ludnica': 'Drago nam je zbog Hrvatske!'

– San svakoga sportaša je nastupiti na Olimpijskim igrama. A osvojiti medalju, k tome još i zlatnu, to se ne može ni sanjati – kaže nam Franjo Glasnović (62), otac olimpijskog šampiona Josipa.

U kući obitelji Glasnović u zagrebačkoj Dubravi bila je te večeri prava ludnica. Roditelji Franjo i Marija te Josipov stariji brat Anton i njegova supruga gledali su prijenos uzbudljivog nadmetanja u društvu 20-ak rođaka i prijatelja. Nakon osvajanja zlata čestitara je bilo još i više, slavilo se do duboko u noć. Franjo i Ante nisu mogli odgovoriti na sve telefonske pozive...

Roditelji nekih tenisača ne mogu uživo gledati važne susrete svojih sinova i kćeri. No, Franjo, poznati zlatar podrijetlom iz Janjeva, tih problema nema. S radošću je zajedno sa suprugom odgledao i polufinale i finale, pa potom i dodatno raspucavanje za zlato. A mama?

– Gospođa je nakon osvajanja zlata razbijala čaše. Koliko nam je drago zbog Josipa, toliko nam je drago i zbog Hrvatske, osvojili smo prvu medalju, svirala se hrvatska himna. Mi smo uvijek naglašeno hrvatski disali. A kome će zlato nego Janjevcu – priča ozaren Franjo.

Bilo je razgovora da i on sa sinom otputuje u Rio, ali odustao je...

– Nisam htio ići, bio bih samo na teret sinu. Ipak ja imam 62 godine, šećer, tlak, nek’ mi se nešto dogodi, on bi se morao brinuti o meni umjesto o svom nastupu. Ante je s njim bio u Pekingu, vjerojatno to pomaže, ali možda i odmaže. Odlučili smo da ovaj put Josip bude sam, neka se sasvim usredotoči na natjecanje. I ispalo je dobro – zaključuje Franjo.

Josip je u Pekingu bio peti, a Anton u Londonu šesti. Tako da se može reći da su Glasnovići već na trima Igrama među šest najboljih na svijetu.

– I još jedna stvar: Hrvati su obranili olimpijsko zlato u trapu. U Londonu ga je imao Giovanni Cernogoraz, sada Josip. Neka niz u Tokiju 2020. nastavi Anton. U ovom sportu karijere traju dugo, ovaj trojac još nije rekao posljednju riječ. Moji sinovi su rano počeli, Josip (33) već ima 18 medalja s velikih natjecanja, Anton (35) 13-14. No, tek su na pola puta – dodaje Franjo.

Poznat kao buntovnik, i u ovom svečanom trenutku ostao je kritičan prema Savezu.

– Nemamo stručnjaka, nemamo uvjeta. Ne možemo dobiti niti jednu pistu na streljani Luže da na njoj reprezentativci treniraju. Giovannija i Antona zaposlili su u Hrvatskoj vojsci, valjda će sad i Josip biti primljen – poželio je tata Glasnović.

Valjda hoće, zlato otvara sva vrata!